Kuvarijacije: Japanska torta

Evo nas u na kraju još jednog kruga Kuvarijacija, igre za food bloggere koju je pokrenula Maja sa bloga Cooks and Bakes. Tokom mjeseca veljače, naš je zadatak bio pripremiti Japansku tortu.

Budući da mi je jučer bio rođendan, odabir ove torte za ovomjesečno druženje mi je došao kao naručen. Odavno sam vidjela ovaj recept na Coolinarici i odmah me privukla neobična kombinacija čokolade s rižom i višanja. No, moram priznati da sam bila skeptična prema kupovnim kremama koje nikad prije nisam koristila i nisam imala pojma što da od njih očekujem. To je bio razlog zašto ovu tortu nisam ranije isprobala.

Međutim, moram napomenuti da sam se jako ugodno iznenadila krajnjim rezultatom. Kreme su bile jako ukusne, lagane i ne preslatke, baš po mom ukusu. Doduše, tokom izrade sam napravila nekoliko manjih promjena. Naime, u kremu od vanilije sam umjesto mascarponea umiješala ricottu, a količinu višanja sam malo povećala (umjesto 150 g stavila sam 200g). Također, u čokoladnu kremu sam na kraju dodala i oko 50 g otopljene čokolade i bila sam jako zadovoljna.


Sad kad sam nabrojala sve ono što je išlo po planu, slijede lamentacije na temu podloge koja baš i nije ispala najsretnije. Naime, među komentarima originalnog recepta naišla sam na mnoge savjete koji su se odnosili na količinu slatkog vrhnja u podlozi. Mnogi su se žalili da je podloga bila pretvrda i da se teško rezala i preporučili su veću količinu slatkog vrhnja. Preporučene količine su varirale od komentara do komentara, a neki su čak upotrijebili i do 400 ml. Budući da sam tortu pripremala za goste, iz straha da će mi podloga biti pretvrda i da će se trgati tokom rezanja i ja sam se odlučila za varijantu sa više vrhnja. Tu počinju moji problemi. U čokoladu s rižom sam stavila nešto malo manje od 300 ml vrhnja i sve fino ubacila u kalup obložen prozirnom folijom. Ali podloga se nikako, čak ni nakon nekoliko sati, nije htjela stvrdnuti. Barem ne onako kako sam ja očekivala. Zaključila sam da joj treba više vremena pa sam ja nastavila sa izradom torte. Dakle, sve sam ja fino to namazala i posložila na podlogu koja je još uvijek bila u kalupu i ostavila dio čokoladne kreme kojom ću na kraju premazati čitavu tortu.

Idućeg jutra, moja podloga je i dalje bila u polutekućem stanju, iako sam hladanjak pojačala na maximum. Možete li zamisliti scenu u kojoj dragi i ja svim mogućim kuhinjskim pomagalima, lopaticama, noževima i ne znam ni sama čime, pokušavamo tu tortu prebaciti iz kalupa na pladanj? E, pa točno tako se odvijala ta drama :) Najveći problem je bila plastična folija koju smo jedva odvojili od tekuće podloge. Torta je naravno popucala gdje god je stigla i mogla, a stol, pladanj i naše ruke bili su pokriveni čokoladom i rižom. Uglavnom, trebali ste biti tamo :) Sva sreća dam ostavila dosta čokoladne kreme da pokrpam sve pukotine i zamaskiram taj fijasko.


Nakon svega toga nisam imala volje ni da pošteno ukrasim tortu, a kamoli da ju poslikam. Na kraju sam odlučila iskoristiti ostatke kompota od višanja i jedan crveni preljev za torte koji je već neko vrijeme čamio i čekao da ga upotrijebim i napravila sam žele. Smjesu sam izlila u veliki pleh za pečenja i kad se stisnula, kalupićima sam vadila oblike i njima ukrasila tortu. Ipak, brinula sam se kako će torta izgledati kad ju narežem. Da je bila sam za našu domaću upotrebu, ne bi to bilo strašno. Uzeli bi žlice, jeli direktno iz kalupa i smijali se sami sebi i torti. Ali ipak su dolazili gosti. No, na kraju je sve dobro prošlo. Gosti su zažmirili na jedno oko i ignorirali tekuću podlogu jer im se torta jaaaako svidjela. Nisu je mogli prestati hvaliti i čak sam morala proslijediti recept.


Bez obzira na sve nedaće, torta je bila pravi hit i jako nam se svidjela. Vjerojatno ću je praviti ponovo jer je jako ukusna, brza i jednostavna, no tada ću definitivo upotrijebiti manje slatkog vrhnja :) Ako još niste, pogledajte recept i probajte napraviti ovu tortu. Stvarno je odlična.