Kuvarijacije: Pile u mlijeku

Kuvarijacije su još jedna u nizu sjajnih igrica za food bloggere, čiji je inicijator bila maštovita Maja sa bloga Cooks and Bakes. Igra je zamišljena tako da svi učesnici spremaju određeno jelo po istom receptu i na taj način razmjenjuju iskustva, pokoji koristan savjet i, povrh svega, dobro se zabave. Ovog smo mjeseca kuhali Pile u mlijeku po receptu Jamie Olivera.

Iako sam u nekoliko navrata viđala razne recepte za pile u mlijeku i često bila zaintrigirana njima, nisam baš nikada imala neku posebnu želju da neki od njih i isprobam. Ti su mi recepti bili jako zanimljivi ali ja si jednostavno nikako nisam mogla predočiti krajnji okus piletine pripremljene na taj način, pa sam stoga stalno odgađala takvu vrstu eksperimentiranja. Međutim, kad sam vidjela da je baš takav recept na našem repertoaru za ovomjesečne Kuvarijacije, odlučila sam ga isprobati pošto poto. Namirnice potrebne za ovo jelo su zaista svakodnevne i nisam imala problema sa njihovom nabavom. Svježe začinsko bilje uzgajam u malim teglicama na balkonu, pa mi je i svježa kadulja, koja je potrebna za pripremu ovog jela, bila doslovce na dohvat ruke. Tako je odlučeno da pile u mlijeku bude na našem nedjeljnom meniju.


Budući da je nas samo dvoje, sva piletina koju imam u zamrzivaču je podjeljena na polovice, što je nama sasvim dovoljno, a ponekad i previše za ručak i za večeru. S obzirom na to da se prema ovom receptu pile najprije treba zažariti sa svih strana na štednjaku, a tek zatim u pećnici, pola pileta u ovom slučaju nije dolazilo u obzir. I tako ja nabavim pile teško točno 1,5 kg i krenem u akciju. Ja sam to pile doduše, mimo recepta, dobro natrljala solju, paprom i malo Vegete večer ranije i ostavila ga da preko noći da bolje upije začine, kao što to i inače radim.

Odmah na početku pripreme imala sam problem. U kojoj posudi da ispečem to pile? Budući da se i na štednjaku i u pećnici pile mora peći u istoj posudi kako bi se zadržao onaj fini karamel koji se stvara tokom prženja, tava nije dolazila u obzir zbog plastične ručke koja bi se mogla početi topiti u pećnici. Također, za niti jedan od lonaca koje imam nisam bila sigurna kako će se ponašati na visokim temperaturama u pećnici, a ni veličine lonaca nisu mi baš odgovarale. Na kraju sam se odlučila za keramičku vatrostalnu posudu. Ubrzo se ispostavilo da je odabir bio poprilično loš. Naime, nije mi palo na pamet da možda keramika i ne podnosi najbolje otvoreni plamen. Uglavnom, posuda je ubrzo nakon stavljanja na vatru pukla na nekoliko djelova. Sva sreća, još nisam uspjela staviti pile u nju, inače bi to bila potpuna katastrofa i pile bih mogla baciti u smeće. Moram li vam opisivati kako sam bila ljuta na sebe? Još uvijek mi nije jasno kako sam mogla izvesti tako nešto. No dobro... Pokupila sam krhotine i vratila se na početak tj. na odabir posude. Na kraju sam se odlučila za obični pleh u kojem obično pečem kolače jer sam zaključila da je to siguran izbor. Ovaj put je bilo sve u najboljem redu.

Nakon što se pile popržilo sa svih strana nastavila sam dalje pripremu točno prema uputama. Sve sastojke sam stavila u posudu i gurnula u pećnicu. Nakon otprilike pola sata pečenja, nekako mi se činilo da kuhinja ipak malo previše miriši po cimetu. Da se razumijemo, cimet obožavam, ali za jedno slano jelo, aroma mi se ipak činila preintezivnom, pa sam tada odlučila izvaditi cimet. U toku pečenja sam pile nekoliko puta okrenula i često ga polijevala mlijekom u kojem se peklo. Jedino što mi se nije svidjelo jest da se mlijeko, umjesto da se fino zgusne, polako pretvaralo nekakve grudice i na kraju je izgledalo kao kašica.

Nakon nešto više od sat i pol pečenja (ja volim pile peći ipak malo duže od preporučenog jer imam fobiju da će meso ostati sirovo kod kostiju) pile je imalo krasnu boju i fino se zažarilo, a kožica je bila nevjerojatno hrskava. Pile sam tada izvadila na tanjur, a mliječnu "kašicu" procijedila kroz cjedilo kako bih eliminirala neprivlačne grudice. Narezano pile poslužila sam uz kuhanu brokulu i cvjetaču i zelenu salatu.


Meso je bilo nevjerojatno mekano, sočno i aromatično. Jako nam se svidjelo! Samo za ručak, dragi ja smo smazali pola pileta, a za večeru smo dokrajčili ostatak. Ostala su samo dva komadića koja su se pojela idući dan. Mislim da to sve govori :) Što se pak tiče onog cimeta kojeg sam još na početku pečenja izvadila, ispostavilo se da je to bila dobra odluka. Meso je bilo samo lagano aromatizirano cimetom, baš taman, ali u umaku se se zaista jako osjećao. Da sam ostavila cimet do kraja pečenja, mislim da bi umak bio prejak i da nam ne bi prijao. Sve u svemu, jako sam zadovoljna rezultatom i pile spremljeno na ovaj način sigurno će se ponovo naći na našem stolu.



Evo i recepta...

Pile u mlijeku
(originalni recept)

jedno pile od oko 1,5 kg
morska sol
svježe mljeveni crni papar
115 g maslaca
maslinovo ulje
pola štapića cimeta
šaka svježe kadulje
ribana korica 2 limuna
10 režnjeva češnjaka sa kožicom
565 ml mlijeka

Zagrijati pećnicu na 190°C. Naći lonac koji je takve veličine da pile taman stane u njega (da nema mnogo slobodnog prostora). Natrljati pile sa solju i paprom i pržiti ga na maslacu i malo maslinovog ulja okrećući ga da porumeni sa svih strana. Kada je dobilo zlatnu boju, izvaditi ga iz lonca, baciti maslac u kojem se pržilo. Na dnu lonca će ostati karamel koji će kasnije poboljšati okus jela.

Vratiti pile u lonac zajedno sa ostalim sastojcima i peći u pećnici oko sat i pol. Preljevati ga umakom s vremena na vrijeme.