Kuvarijacije: Pile u mlijeku

Kuvarijacije su još jedna u nizu sjajnih igrica za food bloggere, čiji je inicijator bila maštovita Maja sa bloga Cooks and Bakes. Igra je zamišljena tako da svi učesnici spremaju određeno jelo po istom receptu i na taj način razmjenjuju iskustva, pokoji koristan savjet i, povrh svega, dobro se zabave. Ovog smo mjeseca kuhali Pile u mlijeku po receptu Jamie Olivera.

Iako sam u nekoliko navrata viđala razne recepte za pile u mlijeku i često bila zaintrigirana njima, nisam baš nikada imala neku posebnu želju da neki od njih i isprobam. Ti su mi recepti bili jako zanimljivi ali ja si jednostavno nikako nisam mogla predočiti krajnji okus piletine pripremljene na taj način, pa sam stoga stalno odgađala takvu vrstu eksperimentiranja. Međutim, kad sam vidjela da je baš takav recept na našem repertoaru za ovomjesečne Kuvarijacije, odlučila sam ga isprobati pošto poto. Namirnice potrebne za ovo jelo su zaista svakodnevne i nisam imala problema sa njihovom nabavom. Svježe začinsko bilje uzgajam u malim teglicama na balkonu, pa mi je i svježa kadulja, koja je potrebna za pripremu ovog jela, bila doslovce na dohvat ruke. Tako je odlučeno da pile u mlijeku bude na našem nedjeljnom meniju.


Budući da je nas samo dvoje, sva piletina koju imam u zamrzivaču je podjeljena na polovice, što je nama sasvim dovoljno, a ponekad i previše za ručak i za večeru. S obzirom na to da se prema ovom receptu pile najprije treba zažariti sa svih strana na štednjaku, a tek zatim u pećnici, pola pileta u ovom slučaju nije dolazilo u obzir. I tako ja nabavim pile teško točno 1,5 kg i krenem u akciju. Ja sam to pile doduše, mimo recepta, dobro natrljala solju, paprom i malo Vegete večer ranije i ostavila ga da preko noći da bolje upije začine, kao što to i inače radim.

Odmah na početku pripreme imala sam problem. U kojoj posudi da ispečem to pile? Budući da se i na štednjaku i u pećnici pile mora peći u istoj posudi kako bi se zadržao onaj fini karamel koji se stvara tokom prženja, tava nije dolazila u obzir zbog plastične ručke koja bi se mogla početi topiti u pećnici. Također, za niti jedan od lonaca koje imam nisam bila sigurna kako će se ponašati na visokim temperaturama u pećnici, a ni veličine lonaca nisu mi baš odgovarale. Na kraju sam se odlučila za keramičku vatrostalnu posudu. Ubrzo se ispostavilo da je odabir bio poprilično loš. Naime, nije mi palo na pamet da možda keramika i ne podnosi najbolje otvoreni plamen. Uglavnom, posuda je ubrzo nakon stavljanja na vatru pukla na nekoliko djelova. Sva sreća, još nisam uspjela staviti pile u nju, inače bi to bila potpuna katastrofa i pile bih mogla baciti u smeće. Moram li vam opisivati kako sam bila ljuta na sebe? Još uvijek mi nije jasno kako sam mogla izvesti tako nešto. No dobro... Pokupila sam krhotine i vratila se na početak tj. na odabir posude. Na kraju sam se odlučila za obični pleh u kojem obično pečem kolače jer sam zaključila da je to siguran izbor. Ovaj put je bilo sve u najboljem redu.

Nakon što se pile popržilo sa svih strana nastavila sam dalje pripremu točno prema uputama. Sve sastojke sam stavila u posudu i gurnula u pećnicu. Nakon otprilike pola sata pečenja, nekako mi se činilo da kuhinja ipak malo previše miriši po cimetu. Da se razumijemo, cimet obožavam, ali za jedno slano jelo, aroma mi se ipak činila preintezivnom, pa sam tada odlučila izvaditi cimet. U toku pečenja sam pile nekoliko puta okrenula i često ga polijevala mlijekom u kojem se peklo. Jedino što mi se nije svidjelo jest da se mlijeko, umjesto da se fino zgusne, polako pretvaralo nekakve grudice i na kraju je izgledalo kao kašica.

Nakon nešto više od sat i pol pečenja (ja volim pile peći ipak malo duže od preporučenog jer imam fobiju da će meso ostati sirovo kod kostiju) pile je imalo krasnu boju i fino se zažarilo, a kožica je bila nevjerojatno hrskava. Pile sam tada izvadila na tanjur, a mliječnu "kašicu" procijedila kroz cjedilo kako bih eliminirala neprivlačne grudice. Narezano pile poslužila sam uz kuhanu brokulu i cvjetaču i zelenu salatu.


Meso je bilo nevjerojatno mekano, sočno i aromatično. Jako nam se svidjelo! Samo za ručak, dragi ja smo smazali pola pileta, a za večeru smo dokrajčili ostatak. Ostala su samo dva komadića koja su se pojela idući dan. Mislim da to sve govori :) Što se pak tiče onog cimeta kojeg sam još na početku pečenja izvadila, ispostavilo se da je to bila dobra odluka. Meso je bilo samo lagano aromatizirano cimetom, baš taman, ali u umaku se se zaista jako osjećao. Da sam ostavila cimet do kraja pečenja, mislim da bi umak bio prejak i da nam ne bi prijao. Sve u svemu, jako sam zadovoljna rezultatom i pile spremljeno na ovaj način sigurno će se ponovo naći na našem stolu.



Evo i recepta...

Pile u mlijeku
(originalni recept)

jedno pile od oko 1,5 kg
morska sol
svježe mljeveni crni papar
115 g maslaca
maslinovo ulje
pola štapića cimeta
šaka svježe kadulje
ribana korica 2 limuna
10 režnjeva češnjaka sa kožicom
565 ml mlijeka

Zagrijati pećnicu na 190°C. Naći lonac koji je takve veličine da pile taman stane u njega (da nema mnogo slobodnog prostora). Natrljati pile sa solju i paprom i pržiti ga na maslacu i malo maslinovog ulja okrećući ga da porumeni sa svih strana. Kada je dobilo zlatnu boju, izvaditi ga iz lonca, baciti maslac u kojem se pržilo. Na dnu lonca će ostati karamel koji će kasnije poboljšati okus jela.

Vratiti pile u lonac zajedno sa ostalim sastojcima i peći u pećnici oko sat i pol. Preljevati ga umakom s vremena na vrijeme.

Clafoutis s povrćem

Serijal laganih slanih recepata se nastavlja. Ovoga puta na redu je jedan clafoutis na kakvog nismo navikli - slani clafoutis. Tko kaže da clafoutis mora biti sladak? ;) Ideja za ovo jelo pala mi je na pamet nakon što sam prije nekoliko dana napravila clafoutis sa brusnicama (recept slijedi u nekom od idućih postova). Dragi i ja smo njime bili toliko oduševljeni da je odlučeno da se ubrzo opet nađe na našem stolu. No, ja nisam bila samo oduševljena okusom već i jednostavnošću i brzinom pripreme, te činjenicom da sastojke potrebne za taj desert svi uvijek imamo pri ruci.

Budući da nemam uvijek onoliko vremena za kuhanje koliko bih željela, stalno sam u potrazi za ranovrsnim, brzim, jednostavnim i hranjivim receptima. Još uvijek pod dojmom voćnog clafoutisa, rodila se ideja da probam napraviti i njegovu povrtnu varijantu. Na brzinu sam iskombinirala povrće koje se u tom trenu našlo u hladnjaku, pokoje jaje, malo vrhnja, malo mlijeka i ručak je bio gotov za čas.


Sastojci za dvije osobe...

2 jaja
2 žumanjka
žlica škrobnog brašna
4 žlice glatkog brašna
250 ml mlijeka
125 g kiselog vrhnja
100 g naribanog sira
1 mrkva
1 tikvica
1 režanj češnjaka
nekoliko cherry rajčica
svježi timijan i bosiljak
sol, papar, Vegeta, muškatni orašćić


Mrkvu ogulite i narežite na tanke kolutiće, tikvicu prepolovite po dužini i narežite na tanke listiće. Na mješavini maslaca i ulja pirjajte mrkvu dok malo ne omekša. Zatim dodajte tikvice i sjeckani češnjak, posolite, popaprite i pirjajte dok tikvice malo ne omekšaju, a zatim maknite s vatre.

Jaja i žutanjke istucite pjenjačom, dodajte obje vrste brašna i dobro promiješajte. Zatim dodajte mlijeko, vrhnje i naribani sir. Dobro posolite i popaprite, dodajte malo Vegete i svježe začine te ponovo promiješajte. Cherry rajčice narežite na četvrtine.


Dvije vatrostalne posude promjera 15 cm (ili jednu veću) premažite sa malo maslaca, a zatim na dno svake rasporedite pirjano povrće. Na povrće složite dio narezanih cherry rajčica, a zatim prelijte smjesom od jaja i mlijeka. Posude nemojte napuniti skroz do vrha jer će se clafoutis tokom pečenja dignuti, a potom ponovo splasnuti kad ga izvadite iz pećnice. Po vrhu rasporedite još nekoliko komadića rajčica i pecite u zagrijanoj pećnici na 190-200 stupnjeva 30-35 min.

Topli clafoutis poslužite uz malo naribanog parmezana i salatu po izboru.

FBI rukavice: Fantazija od gljiva

Kada sam prvi put ušla na Gagin blog Iz moje kuhinje bilo je to za mene pravo otkriće. Naime, upravo je taj blog odabran da ovog mjeseca bude pod inspekcijom u igri FBI rukavice koju je osmislila Maja sa bloga Cooks and Bakes. Gagin je blog zaista bogat raznovrsnim receptima među kojima svatko može naći nešto po svom ukusu. U tome je i bio moj glavni problem. Naime, pronašla sam toliko mnogo finih recepta da jednostavno nisam znala kojeg da isprobam. I taman kad bih konačno donijela odluku, naišla bih na neki od Vaših postova posvećenih ovoj igri i otkrila još divnih Gaginih recepata. I opet sam bila na početku... To je tako trajalo gotovo čitav mjesec :)


Tada je Marija sa bloga Palachinka objavila jedan u nizu njenih krasnih postova posvećenih ovoj igri koji me je opčinio. Riječ je o Mushroom Fantasy, receptu sa Gaginog bloga, kojeg je Marija napravila i sjajno prezentirala, a koji je meni iz nekog razloga promakao u mojoj ranijoj istrazi i pretraživanju Gaginih recepata. Onog trena kad sam ugledala Marijine predivne fotografije i pročitala recept, sve dileme su nestale i odlučila sam i ja isprobati Gaginu Fantaziju od gljiva.


Moram priznati da je ovo jelo zaista prava fantazija, pogotovo za nekog tko obožava kombinaciju piletine i šampinjeona, kao ja. Recept je jako jednostavan i brz, a jelo jako dekorativno, zanimljivo i ukusno. Nisam požalila ni trena što sam na kraju od svih silnih recepata odabrala baš ovaj. Moram još samo napomenuti da sam koristila pureću šunku, umjesto kačkavalja upotrijebila sam gaudu, a prije pečenja sve sam posipala sa malo parmezana. Osim toga, recepta i načina pripreme sam se držala u potpunosti. No, budući da u originalnom receptu ne piše točna količina gljiva i vode, za tim sam se mjerama povodila za Palachinkom i mjerama koje je ona navela u svom postu.

Ako volite kombinaciju piletine i šampinjona, svakako preporučam da isprobate ovaj odličan recept.

Zimske radosti

Moram priznati da baš i nisam veliki ljubitelj zimskih mjeseci, a takozvane zimske radosti za mene su postale zimske muke onog trena kad sam doživjela svoj prvi snijeg u Zagrebu. Bljuzga, sivilo, mokre čarape, led i struganje istoga sa auta, usporeni promet i sibirske temperature ubijaju me u pojam. Moje tijelo vapi za toplinom i suncem, ljetom i zelenilom.

No ipak moram priznati da snijeg ima i svojih čari. Iako ne volim po snijegu ići na posao, u grad ili obavljati kupovinu, volim izaći u šetnju. Volim zvuk škripanja snijega pod nogama i volim to što grad pod bijelim pokrivačem izgleda sasvim drugačije nego što sam navikla. Volim to što snijeg ističe detalje koje inače ne primjećujem, volim otiske stopala u snijegu i volim kontrast sniježno bijele boje i tamnih boja u prirodi. Jučer smo dragi i ja bili u kratkoj šetnji susjedstvom i moram priznati da sam zaista uživala. Nadam se da ćete i vi uživati u ovim detaljima koje sam zabilježila fotoaparatom :)







I za kraj, veliki pozdrav od mene! :)

Ravioli sa sušenim rajčicama i tikvicama u umaku od maslaca i kadulje

Kao što sam i obećala, nastavljam serijal laganih slanih jela. Odavno nisam pravila domaću tjesteninu, a pogotovo raviole, ponajviše zbog kroničnog nedostatka vremena. Posljednjih dana školskih praznika, koji su nažalost već iza nas, odlučila sam si dati truda i iskoristiti još ono malo slobodnog vremena koje mi je ostalo prije povratka na posao. Uz to, u hladnjaku je bilo domaćih jaja koja su već lagano vapila da ih se nekako potroši pa je tako odluka pala na raviole. Nadjev sam iskombinirala od onoga što mi se našlo pri ruci i moram priznati da je rezultat bio i više nego dobar. Sav trud i uloženo vrijeme su se isplatili :)


Nadjev:
manja glavica crvenog luka
25 g pancete
50 g sušenih rajčica
5 cherry rajčica
jedna manja tikvica
2 režnja češnjaka
nekoliko listića svježe kadulje
4 žlice parmezana
sol, papar

Pancetu sitno nasjeckajte i hrskavo ju popržite na malo masnoće, a zatim joj dodajte sitno sjeckani luk. Kad luk zažuti dodajte mu sitno sjeckane sušene i cherry rajčice te sitno sjeckani češnjak. Posolite i poparite te dodajte sjeckane listiće kadulje i kratko pirjajte. Potom dodajte naribanu tikvicu i pirjajte dok svo povrće ne omekša i sva tekućina ne ispari. Nadjev zatim maknite s vatre i umiješate naribani parmezan te ga ostavite da se malo ohladi prije punjenja raviola.


Tijesto:
400 g glatkog brašna
4 jaja (po mogućnosti domaća)
prstohvat soli
malo mlake vode

Brašno prosijte u zdjelu, dodajte sol i jaja te počnite mijesiti. Po potrebi dodajte malo vode kako biste lakše zamijesili tijesto. Kada ste dobili glatko i elastično tijesto, pokrijte ga čistom krpom i ostavite 15-ak minuta da se odmori. Nakon toga, tijesto podijelite na dva dijela i svaki dio razvaljajte što tanje možete, a zatim ga narežite na trake širine 5 cm.

Uzmite jednu traku tijesta te na nju sa razmacima od otprilike 1,5 cm stavljajte po žličicu nadjeva. Potom ju poklopite drugom trakom tijesta i prstima dobro pritistnite rubove te prostore između nadjeva. Pomoću kalupića za kekse željenog oblika izrezujte raviole i slažite ih na pobrašnjenu podlogu. Postupak ponovite sa preostalim tijestom i nadjevom.

Gotove raviole kuhajte u kipućoj slanoj vodi desetak minuta, tj. dok ne isplivaju na površinu, a zatim ih ocijedite i prelijte umakom od maslaca i kadulje.


Umak od maslaca i kadulje:
40g maslaca
6-7 listića svježe kadulje

Maslac rastopite na laganoj vatri, dodajte listiće kadulje i pirjajte nekoliko minuta da kadulja pusti aromu, pazeći da maslac ne zagori. Maknite s vatre i prelijte preko raviola.

Šipak

Za promjenu, evo jednog posta bez pripadajućeg recepta. Povod tome jest jedan fotografski natječaj u kojem sam odlučila sudjelovati. Radi se o događaju čiji su domaćini Jai i Bee sa bloga Jugalbandi, koji su ujedno i pokrenuli spomenuti foto događaj pod nazivom Click: the photo event.


Click je mjesečni foto natječaj vezan uz hranu i piće, a svakog se mjeseca odabire jedna tema koja treba biti zajednička svim prijavljenim fotografijama. Nakon što svi radovi pristignu, žiri koji se sastoji od nekoliko istaknutih food bloggera i fotografa odabire pobjednike u nekoliko kategorija. Tema za mjesec siječanj jest crvena boja, a više o samoj temi i pravilima možete vidjeti ovdje: Click: January 2009.

Kao što pretpostavljate iz naslova posta, kao motiv sam odabrala šipak. Evo i fotografije koju sam odabrala kao svoj doprinos ovom događaju. Nazvala sam je Raining Pomegranates, u slobodnom prijevodu Šipkova kiša :)

Raining Pomegranates

Moram priznati da isprva nisam baš bila oduševljena temom jer je većina krasnih i fotogeničnih crvenih namirnica trenutno izvan sezone. Od raspoloživih namirnica prvo su mi na pamet pale rajčice, ali one su tako svakodnevna pojava da su već pomalo i dosadan motiv na fotografijama. A osim toga, rajčice trenutno ni nisu crvene, već blijedo-narančaste, pa sam ubrzo odustala. Htjela sam nešto novo, drugačije, originalno. Tada sam na placu ugledala šipak i ideja se odmah počela kristalizirati. Čaša vode u koju padaju žarko-crvene bobice. Želja mi je bila uhvatiti, zapravo "zamrznuti" onaj trenutak u kojem bobice padaju u vodu, a kapi vode pršte na sve strane. Da bih dobila dobar kontrast i naglasila crvenu boju šipka, odlučila sam se za potpuno bijelu pozadinu, što se pokazalo kao pun pogodak. Bez obzira na to što dragi i ja posjedujemo i stativ i daljinski upravljač kojim se fotke mogu okinuti na daljinu, moj samostalni pokušaj "zamrzavanja" spomenutog trenutka nije baš najsretnije ispao. Poprilično je naporno i teško jednom rukom bacati bobice u čašu, pri tome naravno imati na umu da se ruka nikako ne smije vidjeti na konačnom proizvodu, a drugom rukom okinuti u baš pravom trenutku. Bilo je to urnebesno :) Na svu sreću, u tom trenutku uskočio je dragi u pripomoć. On je neumorno bacao bobice dok sam ja bjesomučno okidala. To je polučilo neusporedivo bolje rezultate od mog samostalnog pokušaja. Na kraju se bilo teško odlučiti koju fotografiju odabrati. Evo još par uspješnih iz te serije...



Nadam se da vam se fotografije sviđaju i da ćete mi držati fige ;) Ako želite, možete baciti oko na foto galeriju gdje se nalaze do sada pristigli radovi.

Farfalle sa crvenim pestom i rikulom

Nakon ovih blagdanskih dana punih obilja i, budimo iskreni, pretjerivanja u hrani i slatkišima, moj organizam doživio je šok. Ne samo da sam nabacila pokoji kilogram viška, već mi je i mesa i kolača navrh glave. Zapravo sam jedva čekala da sva ta silna obiteljska okupljanja privedem kraju i da se ponovo vratim laganoj prehrani na kakvu sam i navikla. A što se slatkiša tiče, obećala sam sama sebi da idućih mjesec-dva ne pečem baš ništa. Vidjet ćemo koliko ću dugo ostati ustrajna u tome :)

Da skratim priču, do daljnjega sam na detoksikaciji pa sukladno tome ovdje možete očekivati uglavnom slane i lagane recepte. Sezonu otvaram sa tjesteninom.


Sastojci...

glavica crvenog luka
3 režnja češnjaka
100 g rikule
100 g sušenih rajčica
500 g cherry rajčica (ili običnih ako nisu blijede i bezukusne)
žličica šećera
svježi bosiljak i kadulja
100 ml bijelog vina
3 žlice parmezana
30 g badema
2 žlice limunovog soka
sol, papar
tjestenina farfalle (mašnice)


Rikulu dobro operite, posušite i narežite na krupnije komade. Jedan režanj češnjaka narežite na tanke listiće pa ga kratko popržite na maslinovom ulju. Dodajte rikulu i pirjajte vrlo kratko, tek toliko da ona uvene, a zatim izvadite na tanjur. Na istom ulju popržite sitno sjeckani luk i preostali češnjak narezan na listiće. Sušene rajčice izvadite iz ulja, lagano potapšajte kuhinjskim papirom i nasjeckajte na manje komade pa ih dodajte luku. Potom dodajte cherry rajčice narezane na kockice, posolite, popaprite i dodajte žličicu šećera. Zalijte vinom i dodajte sitno sjeckane listiće bosiljka i kadulje i kuhajte dok alkohol ne ispari i rajčice ne omekšaju. Umak maknite s vatre, dodajte mu parmezan, sjeckane bademe i limunov sok te sve zajedno propasirajte i po potrebi dodajte još soli i papra.

U međuvremenu skuhajte tjesteninu al dente, ocijedite i pomiješajte sa rikulom te prelijte crvenim pestom. Pospite sa malo parmezana i uživajte u laganom i zdravom obroku.

Integralno pecivo sa bademima i brusnicama

Naše kulinarsko druženje pod nazivom ajme, koliko nas je! se nastavlja i postaje sve popularnije, sudeći po broju prošlomjesečnih učesnika i recepata. Nadam se da će i ovoga mjeseca odaziv biti jednako dobar, ako ne i bolji i da ćemo imati prilike vidjeti puno finih i zanimljivih ideja i recepata. Naša je domaćica Maja sa bloga Cooks and Bakes kao temu odabrala integralno brašno, a ova slatka i mirisna peciva su moj doprinos ovomjesečnom druženju.


Sastojci...

150 g integralnog brašna
250 g glatkog brašna
5 žlica šećera
žličica soli
30 g maslaca na sobnoj temperaturi
20 g svježeg kvasca
250-280 ml mlakog mlijeka
60 g suhih brusnica
sok i korica jedne naranče
prstohvat cimeta
80 g tostiranih grubo sjeckanih badema


Brusnice stavite u zdjelicu i prelijte ih sokom jedne naranče te ostavite da se namaču. Kvasac razmrvite u 100 ml mlakog mlijeka, dodajte malo šećera i ostavite na toplom da se zapjeni. Pomiješajte obje vrste brašna, dodajte šećer, sol, cimet i koricu naranče te promiješajte. Potom dodajte maslac narezan na listiće i prstima ga malo umrvite u brašno. U brašno dodajte nadošli kavasac i ostatak mlijeka te rukama zamijesite glatko tijesto. Tijesto pokrijte čistom krpom i ostavite ga na toplome dok ne udvostruči volumen (oko 30-40 min). Kad se tijesto diglo u njega umijesite sjeckane bademe i ocijeđene brusnice, a zatim ga podijelite na 10 jednakih djelova. Svaki dio oblikujte u lopticu i slažite ih u lim obložen papirom za pečenje. Pokrijte krpom i ostavite još 30 min da se dižu. Prije pečenja svaku lopticu premažite sa malo vode i pecite ih na 190 stupnjeva oko 20 min tj. dok ne uhvate lijepu smeđu boju.


Ova su peciva najbolja dok su još topla i izvrsna su za doručak. Odlična su sama ali još bolje prijaju sa malo maslaca. Dobra su i idući dan, pogotovo ako ih na nekoliko sekundi ubacite u mikrovalnu.