Polpete od piletine i kelja

U zadnje vrijeme sam nešto zapela za polpete u svim mogućim oblicima i kombinacijama. Volim ih jer se u njih zaista može strpati sve i svašta. Kad imam akciju pražnjenja hladnjaka obično se na meniju nađu baš one. Najčešće ih pravim sa svim mogućim kombinacijama povrća, ovisno o tome što mi se nađe pri ruci. Jako su zahvalne za izradu i podložne svim vrstama eksperimenata. A ono što je kod njih najbolje jest da mogu poslužiti kao odlična kamuflaža za sastojke koje vaši ukućani inače ni pod razno ne bi pojeli. ;)

U ovom slučaju u hladnjaku su čamili ostaci prekrasnog mladog kelja i nešto piletine. Piletina i kelj, hmmm...Polpete? Pa, zašto ne? Kombinacija se pokazala jako uspješnom.

Što nam je potrebno...

300 g mljevenog pilećeg mesa
200 g mladog kelja
1 režanj češnjaka
1 jaje
50 g krem sira (ili svježeg sira)
50 g naribane Gaude
2 žlice milerama
3 žlice fino mljevenog kukuruznog brašna
4 žlica pšeničnog bijelog brašna
svježe začinsko bilje: bosiljak, origano, vlasac
sol, papar, Vegeta, muškatni oraščić


Listove kelja operite, odstranite im središnji tvdi dio. Narežite ih na šire rezance i kuhajte u slanoj vodi 15-ak min. Kuhani kelj zatim prelijte hladnom vodom i dobro ocijedite, a potom ga sitno nasjeckajte (može i u blenderu). U posudu stavite piletinu, dodajte usitnjeni kelj i protisnuti češnjak, jaje, obje vrste sira i mileram pa dobro promiješajte. Smjesu posolite, popaprite, dodajte Vegete i muškata po ukusu. Zatim dodajte sitno sjeckano začinsko bilje (može i suho) i dobro sjedinite. Na kraju dodajte obje vrste brašna. Smjesa treba biti dovoljno čvrsta da rukama možete oblikovati polpete, pa po potrebi dodajte još brašna. Sa pobrašnjenim rukama uzimajte smjesu i oblikujte 10 polpeta. Lagano ih uvaljajte u malo kukuruznog brašna i pecite na malo ulja sa obje strane dok ne dobiju lijepu boju.

Polpete poslužite uz prilog po želji (slažu se zaista sa svim vrstama priloga, od riže i krumpira do kuhanog ili pečenog povrća) i omiljenu salatu.

Cinnamon truffles

Prošlog je mjeseca Monsoon došla na ideju da i mi, po uzoru na strane food blogove, upriličimo neku vrstu nagradne igre. Dakle, svakog mjeseca domaćin odabire na koju se temu kuha, tj. koji će biti glavni sastojak, a mi ostali se potrudimo kreirati neko zanimljivo jelo na zadanu temu. Naša domaćica za ovaj mjesec je Meddi koja je kao glavni sastojak odabrala cimet.

Cimet je jedan od meni najdražih začina i na sam njegov spomen obuzima me neka ugodna toplina. Stoga nisam mogla odoljeti i odlučila sam se primiti posla. Evo i mojeg doprinosa ovomjesečnom natjecanju...




Sastojci...

120 ml slatkog vrhnja
125 g kvalitetne tamne čokolade
75 g bijele čokolade
2 štapića cimeta u kori
žličica naribane narančine korice
žlica likera od naranče
1/2 žličice mljevenog cimeta
25 g maslaca

50 g čokolade u prahu
1/4 žličice cimeta

Čokoladu razlomite na manje komade. U slatko vrhnje ubacite cimet u kori i narančinu koricu pa ga zagrijavajte na laganoj vatri do točke vrenja. Zatim ga maknite s vatre i ostavite da odstoji 5-10 min kako bi cimet pustio aromu. Nakon toga izvadite cimet, a vrhnje procijedite pa ga još jednom zagrijte do točke vrenja. Potom ga prelijte preko razlomljene čokolade i miješajte dok se čokolada ne rastopi. Zatim dodajte liker i cimet u prahu te maslac i sve zajedno miješajte dok se maslac sasvim ne rastopi. Zdjelu pokrijte prozirnom folijom i stavite u hladnjak na najmanje 3-4 sata da se smjesa dobro stisne.



Čokoladu u prahu pomiješajte sa 1/4 žličice cimeta i prosijte u zdjelu ili veći tanjur. U tu ćemo smjesu uvaljati čokoladne kuglice. Kad se čokoladna smjesa dovoljno stisnula, čajnom žličicom vadite male količine smjese i među dlanovima ju oblikujte u nepravilne kuglice, a zatim ih uvaljajte u smjesu čokolade u prahu i cimeta. Gotove kuglice pohranite u limenu kutiju i stavite u hladnjak. Tako zatvorene u hladnjaku mogu stajati 5-7 dana.

Teško mi je točno reći koliko kuglica ispadne budući da sam dio pojela usput, ali od ove količine biste trebali dobili 25-30 kuglica. :)

Mirisni svijet začinskog bilja

Ništa toliko ne obogaćuje okus jela od arome svježeg začinskog bilja. U njihovim mirisima i bojama pjesnici su pronalazili nadahnuće za ljubavne stihove, njihova se cijena mjerila zlatom, a moreplovci su ih donosili iz najudaljenijih kutaka svijeta. Danas oni služe kao nadahnuće jednoj drugoj vrsti umjetnika - kuharima i svim zaljubljenicima u kulinarstvo. Svojim zamamnim eteričnim uljima začinsko bilje daje nezaboravnu aromu namirnicama koje termičkom obradom gube boju, miris i okus. Začina i njihovih kombinacija ima beskonačno mnogo, a svaka od njih rezultira jedinstvenim i uzbudljivim okusom i otkriva nam nove svjetove okusa, boja i mirisa.

Pod začinima podrazumijevamo dijelove biljaka za koje je karakteristično veliko prisustvo eteričnih ulja te izrazit miris i okus. Dakle, kao začine koristimo samo određene dijelove nekih biljaka npr. listove (lovor, majčina dušica, origano, bosiljak, ružmarin, celer, peršin), cvjetne pupove (klinčić, kapari), plodove (paprika, kardamom, čili), korijen (hren, đumbir), lukovice (češnjak, luk), koru (cimet), sjemenke (anis, korijander, papar, muškatni oraščić, komorač, gorušica, kim). Ti dijelovi biljaka koriste se svježi ili osušeni, cijeli ili samljeveni. Unatoč maloj hranjivoj vrijednosti, imaju veliku ulogu u normalnoj i zdravoj prehrani čovjeka. Osim što oplemenjuju jela, oni također pospješuju izlučivanje probavnih sokova, a povoljno djeluju i na ostale procese u našemu tijelu.

Svatko od nas ima neke svoje omiljene začine. Tu su, naravno, neizbježni oni svakodnevni, poput peršina i češnjaka. Njih smo toliko navikli koristiti da ih gotovo više ni ne smatramo začinskim biljem. Oni su postali sastavni dio gotovo svakog jela i bez njih hrana ne bi bila ni upola tako ukusna. Međutim ja ovdje neću pisati o njima, već o svježem začinskom bilju koje na velika vrata ulazi u kontinentalnu kuhinju, gdje do sada, iz raznih razloga, nije bilo dovoljno zastupljeno. Iako živim usred užurbanog Zagreba, u malom i skučenom stanu, na mom malom balkončiću ipak se našlo malo mjesta za nekoliko lončanica. Počelo je kao eksperiment, a razvilo se u moju veliku ljubav prema mirisima i okusima tih mediteranskih biljčica. Dakle, ovo što slijedi je potpuno subjektivni popis meni najdražih začina.


BOSILJAK (Ocimum basilikum Labiatae)

Postoje različite vrste uzgojenoga bosiljka koje se razlikuju po visini rasta, veličini i boji listića te po mirisu i okusu. Listovi bosiljka imaju slatkast aromatičan miris i pomalo oštar, premda vrlo ugodan okus. Svježi listovi bosiljka nenadomjestivi su prilikom pripreme umaka i jela od rajčica, a odličan su dodatak i jelima od povrća ili gljiva, svježim salatama, namazima, pečenkama, kuhanoj i prženoj ribi. Sušeni bosiljak ima sasvim drugačiji okus od onog svježeg i uglavnom se upotrebljava kao dodatak varivima i gulašima. Bosiljak potiče apetit i povoljno djeluje na probavu. Dobro se slaže sa vlascem, češnjakom, mažuranom, origanom, mentom, peršinom, ružmarinom i kaparama.


RUŽMARIN (Rosmarinus officinalis Labiatae)

Ružmarin raste kao razgranati grm koji može narasti i do 2 m u visinu. Gusto je obrastao dugim šiljastim listovima bez peteljke. Listovi su s gornje strane tamno zeleni, a s donje strane dlakavi i bjeličasti. Listić i i cvjetov i ružmarina su intenzivnog i lagano gorkastog okusa. U mediteranskoj kuhinji ružmarin je neizostavan u jelima sa povrćem, a dodaje se i u razne marinade, posebno za meso sa žara i divljač. Također se koristi kao dodatak raznim juhama, a pogotovo onim ribljim. Vrlo je popularan u francuskoj i talijanskoj kuhinj, pa je tako i poznata talijanska foccaccia nezamisliva bez dodatka ružmarina. Upotrijebljen kao začin, ružmarin pospješuje izlučivanje probavnih sokova, žući i vjetrova. Dobro se kombinira sa svim mediteranskim začinskim biljem, kao što su bosiljak, mažuran, origano i mnogi drugi.

ORIGANO, MRAVINAC (Origanum vulgare Labiatae)


Origano je raširena samonikla mediteranska biljka. Rasprostranjena je duž cijele južne Europe. Postoje različite vrste origana koje se bitno razlikuju po količini i sastavu eteričnih ulja, a najcjenjeniji je grčki origano. U nas se najbolje uzgaja u Istri i na otoku Hvaru (origanum vulgare var. creticum). Kao začin upotrebljavamo svježe ili osušene listiće i cvjetne vrškove. Origano je esencijalni sastojak talijanskih specijaliteta, kao što su pizza, umaci za tjesteninu i pečeno povrće. Upotrebljava se u kuhinjama diljem svijeta kao dodatak jelima od mesa i raznim salatama te vegetarijanskim jelima. Poznat je i po blagim ljekovitim učincima. Olakšava smetnje kod bolesti želuca, crijeva, jetre i žuči te potiče probavu. Dobro se kombinira sa drugim mediteranskim biljem, kao i sa paprikom, kuminom i čilijem.




TIMIJAN, MAJČINA DUŠICA (Thymus vulgaris Labiatae)

Sve vrste timijana (njih stotinjak) odlikuju se predivnom, ugodno gorkastom aromom. Jakog je aromatičnog mirisa i gorko ljutkastog okusa. Sadrži 0,5 do 2,5 posto eteričnog ulja čiji je glavni sastojak timol, po kojem miriše cijela biljka i kojem se pripisuje oštrina okusa. Bez timijana francuska kuhinja ne bi bila to što jest, a sami Francuzi povode se za motom: "Kad ste u nedoumici, upotrijebite timijan". Stari su ga Perzijanci grickali prije objeda za razbuđivanje apetita, a Grci su smatrali da daje hrabrost.Timijan upotrebljavamo svjež ili osušen i to u malim količinama jer je prilično jak začin, a osim u jela stavljamo ga i u razne marinade.Dobro pristaje uz teža jela, kao što su pečenke, variva, pečeni krumpir, kajgana sa slaninom, a koristi se i za juhe i umake s rajčicom ili umake kojima je baza vino.
Meni je sobno timijan apsolutni favorit među navedenim začinima. Jednostavno obožavam tu njegovu opojnu aromu. Osim u navedenim jelima, koristim ga i kod pripreme aromatičnog maslaca, u umacima na bazi jogurta ili vrhnja, nadjevima sa svježim sirom i jelima od gljiva. Nezamjenjiv je. Kao i ostalo začinsko bilje, timijan ima pregršt ljekovitih svojstava. Pozitivno djeluje na razgradnju bjelančevina i daje organizmu dodatnu energiju. Osim toga, ima jako antiseptičko djelovanje, snižava masnoću u krvi i potiče rad jetre, a u dijabetičkoj prehrani koristi se kao nadomjestak za sol. Dobro se kombinira sa bosiljkom, lovorom, čilijem, češnjakom, lavandom, origanom i mažuranom.


ČILI PAPRIKA (Capsicum)

Čili paprike pripadaju porodici Capsicum. Ima ih na stotine vrsta koje mogu biti raznolikog oblika, veličine, boje, okusa i ljutine, najčešće crvene ili zelene boje. U najpopularnije vrste ubrajaju se cayenne, habańero, chipotle, jalapeńo, anaheim, ancho, mađarska paprika. Samo u Meksiku ima ih više od 150. Čili paprike se koriste kao hrana, začin, a cijenjene su i zbog svog ljekovitog djelovanja. Na tržište dolaze u svježem, osušenom (cijeli, mljeveni, drobljeni), ali i u konzerviranom obliku. Ljutinu čili paprikama daje kapsaicin koji je najviše koncentriran u unutarnjem središnjem dijelu paprika sa sjemenkama i bijelim pregradama. S obzirom da kapsaicin iritira kožu, posebno oči, dobro je prilikom čišćenja čili paprika nositi gumene rukavice ili nakon čišćenja dobro oprati ruke. Čili, svježi ili u prahu, koristi se prvenstveno kao začin u pripremi slanih jela, ali i deserata i napitaka, kao što su čaj, kava i kakao. No u svim svjetskim kuhinjama poznati su ljuti umaci sa čilijem, posebice u Azijskim zemljama, Južnoj Americi i na Srednjem istoku. Ljuti okus čilija izvrstan je u juhama i raznim složencima. Koristi se kao dodatak juhama od korjenastog povrća, poput celera i repe i nezaobilazan je u poznatom meksičkom jelu Chili con carne. Čili paprika također izvrsno prija u raznim marinadama za meso, pogotovo meso sa žara. Kulture koje u pripremi jela koriste veće količine čilija imaju niži stupanj pojave srčanog i moždanog udara te plućnu emboliju. Istraživanja su također pokazala da se upotrebom čilija reducira rizik od pojave kardiovaskularnih bolesti. Čili paprika se dobro kombinira sa češnjakom, đumbirom, korijanderom, kimom, origanom i bosiljkom.

MATIČNJAK, MELISA (Melissa officinalis Labiatae)

Matičnjak je zeljasta, jako razgranata trajnica koja seže do 50 cm u visinu čiji svijetlozeleni listovi imaju jak i osvježavajuć miris po limunu. Matičnjak cvate ljeti, a njegovi cvjetovi privlače pčele pa je tome i dobio ime (matica – matičnjak). Nalazimo ga širom Europe, sve do centralne Azije, na svim nadmorskim visinama. I kod nas samoniklo raste na krčevinama i starim zidovima. Aromatični listovi matičnjaka s mirisom limuna cijenjeni su prije svega za začinjavanje zelenih salata, biljnih umaka, svježeg povrća i divljači, a odlično se slaže sa rajčicom, rižom i jelima od gljiva. Svježe ili osušene listiće možemo upotrijebiti u svim jelima u kojima se upotrebljava limunov sok ili kora kako bi se pojačala aroma limuna. Svježi listići matičnjaka dodaju se u hladne ljetne napitke i frappee, a ja ga najviše volim koristiti u marinadama za piletinu u kombinaciji sa limunom i đumbirom, te u jelima s povrćem. Matičnjak se još i danas upotrebljava kao ljekovita biljka koja pripremljena kao čaj ublažava želučane probleme i smiruje osjećaj nervoze. Dobro se kombinira sa vlascem, đumbirom, mentom i koprom.


Začinsko je bilje zaista dragocjeno i nezamjenjivo u pripremi raznih jela. Ukoliko imate viška mjesta na balkonu i samo malo volje, moja je preporuka da na njemu posadite mini začinski vrt. Nema ništa ljepše od šarenih lončanica iz kojih se šire aromatični mirisi svježih začina. Zavirite u taj svijet okusa i mirisa i pronađite pravu mjeru i kombinaciju kojom ćete svoje obroke pretvoriti u jedinstveni užitak za sva čula.

Cappuccino šnite / Cappuccino Layer Cake

Please scroll down for the English version.

Ne smatram se pretjerano kreativnom osobom. Nikad nisam znala baš dobro crtati, moji pokušaji pisanja poezije pokazali su da mi muze baš i nisu sklone, a ni ruke mi nisu pretjerano vješte. Isprobala sam svašta, od pletenja i šivanja goblena, do pokušaja izrade unikatnih čestitaka i nakita. Ali sve je bilo uzalud. Jedini način na koji sam se uspješno mogla izraziti bila je glazba. To mi je oduvijek išlo jako dobro i tome sam se uvijek vraćala. A onda sam počela kuhati i otkrila jednu sasvim novu, meni do tada nepoznatu dimenziju prepunu mogućnosti ekperimentiranja sa nečim naizgled tako običnim i trivijalnim - svakodnevnim namirnicama. Odjednom su ideje počele dolaziti sa svih strana, a ja im se tako teško odupirem, pogotovo kad je riječ o slatkišima. Trenutno u pripremi imam bar tri zanimljive nove ideje i znam da neću biti mirna dok ih ne sprovedem u djelo. Tako je bilo i sa ovim kolačem. A rezultat...iznad svih očekivanja, pa čak i po mojim standardima. :)



Cappuccino šnite


Biskvit:

6 jaja
6 žlica šećera
3,5 žlice oštrog brašna
2 žlice gorkog kakaa
1/4 žličice praška za pecivo
60 g mljevenih tostiranih badema
malo ruma za natapanje biskvita


Odvojite žumanjke i bjelanjke pa bjelanjke istucite u čvrst snijeg. Žumanjke pjenasto istucite sa šećerom. Brašno, kakao, prašak za pecivo i bademe pomiješajte te ih polako dodajte smjesi jaja i šećera. Na kraju nježno umiješajte snijeg od bjelanjaka. Smjesu uspite u veliki pleh (od pećnice) koji ste prethodno obložili papirom za pečenje i pecite na 180°C 15 min.


Pečeni biskvit oštrim nožem odvojite od rubova kalupa i izvadite ga na rešetku ili čistu krpu i ohladite. Zatim pažljivo odstranite papir za pečenje i biskvit po širini prerežite na tri jednaka dijela.


Ganache krema:

200 ml slatkog vrhnja
200 g kvalitetne tamne čokolade


Čokoladu razlomite na manje komade i stavite u posudu. Slatko vrhnje zagrijte do točke vrenja, a zatim ga prelijte preko čokolade. Smjesu miješajte sve dok se čokolada sasvim ne otopi i dok ne postane homogena. Kremu stavite u hladnjak na 2 sata da stisne, a zatim je dobro izradite električnim mikserom.




Cappuccino krema:

700 ml mlijeka
2 pudinga s okusom vanilije
2 vrhom pune žlice škrobnog brašna
3 žlice šećera
1 Bourbon vanilin šećer (Dr. Oetker)
100 g bijele čokolade
2,5 žlice instant cappuccina
50 ml toplog mlijeka
150 g maslaca

U posudi pomiješajte puding, škrobno brašno, vanilin šećer i nekoliko žlica mlijeka. Ostatak mlijeka zakuhajte sa šećerom pa mu dodajte smjesu pudinga. Miješajte na laganoj vatri do se ne zgusne. Zatim ubacite usitnjenu bijelu čokoladu i cappuccino koji ste otopili u 50 ml toplog mlijeka. Sve zajedno kuhajte dok se čokolada sasvim ne otopi, a zatim maknite s vatre i ohladite. U ohlađenu kremu dodajte pjenasto umućen maslac i sve zajedno dobro izradite električnim mikserom.

Prvu trećinu bisvita poškropite sa malo ruma i premažite ga polovicom cappuccino kreme. Na kremu položite drugu trećinu biskvita, poškropite ga rumom i premažite ostatkom cappuccino kreme te poklopitom zadnjim biskvitom. Cijeli kolač premažite ganache kremom i po želji ukrasite bijelom čokoladom.

Cappuccino Layer Cake

Genoise (cake):

6 large eggs, separated

6 tbsp. caster sugar

3 ½ tbsp. all purpose flour

2 tbsp. cocoa powder

¼ tsp. baking powder

60 g finely ground almonds

Preheat the oven to 180°C. Mix the flour, baking powder, cocoa powder and almonds in a bowl and set aside. Beat the yolks and sugar until the mixture gets light in colour and creamy. Add the flour mixture gradually. In a separate bowl, add the pinch of salt to the egg whites and beat until the mixture forms stiff peaks. Gently fold the whites in the yolk mixture until the mixture is homogeneous and smooth. Line a large baking sheet with parchment paper and spread the batter evenly using a spatula. Bake for 12-15 minutes. Once the cake is done, invert it to a clean tablecloth and remove the parchment paper. Leave it to cool down and then cut it with a knife into three even parts.

Chocolate ganache:

200 ml heavy cream

200g bittersweet chocolate

Break the chocolate into chunks and put it in a bowl. Heat the heavy cream over medium heat. Bring just to a boil. Immediately pour the boiling cream over the chocolate and allow to stand for 5 minutes. Stir with a whisk until smooth. Put it in the refrigerator until it hardens (approximately 2 hours). Using a hand mixer, mix the ganache thoroughly until it gets creamy.

Cappuccino filling:

700ml milk

2 bags of vanilla flavoured pudding powder (40g each)*

2 tbsp. corn flour

3 tbsp. caster sugar

1 bag of vanilla flavoured sugar (10g)

100 g white chocolate

2 ½ tbsp. instant coffee or cappuccino powder

50 ml warm milk

150g unsalted butter (room temperature)

*Instead of the vanilla pudding powder you can use 80g of corn flour and get the vanilla flavour by putting a vanilla pod into the milk.

Break the chocolate into chunks. Dissolve cappuccino powder in 50 ml of warm milk. Set aside. In a bowl mix the pudding powder, corn flour, vanilla flavoured sugar and a few tablespoons of milk. Mix well so that there aren’t any lumps. Put the rest of the 700 ml of milk in a saucepan, add the sugar and bring to a boil. Pour in the pudding mixture and cook on a medium heat, stirring continuously until the mixture thickens. Add the chocolate and prepared cappuccino and mix until chocolate melts and the mixture is smooth. Remove from heat and leave it to cool completely. When the filling is cold, mix the butter until it becomes fluffy and add it to the filling. Mix once again until butter incorporates and the filling is smooth.

Assembly:

Take the first third of the cake and put it onto a serving tray. Spread half of the cappuccino filling evenly over it and cover with the second third of the cake. Spread the rest of the filling over it and cover with the last third of the cake. Cover the whole cake with the chocolate ganache and sprinkle with some melted white chocolate. Allow it to cool at least one hour before serving.

Bučnica / Savory Pumpkin Strudel

Please scroll down for English version.


Godinama sam samo promatrala mamu i baku kako prave bučnicu. One bi se tako vješto i sa nevjerojatnom lakoćom uhvatile u koštac sa tijestom, razvlačeći ga preko cijelog stola, dok sam ih ja s nevjericom promatrala. Tada mi se sve to činilo kao nuklearna fizika. No, i ja sam se konačno ohrabrila i čvrsto odlučila napraviti svoju prvu bučnicu. Godine promatranja potkrijepljene nekim maminim savjetima i trikovima ipak su se isplatile. Moja prva bučnica uspjela je bez greške :)




Bučnica

Nadjev:
250-300 g naribane, posoljene i ocijeđene buče/bundeve
250 g svježeg sira
400 g kiselog vrhnja
1 jaje
malo soli

Za jednu porciju bučnice dovoljna vam je jedna mala bundeva. Nju ogulite, prepolovite, izvadite sjemenke i naribajte (a možete na placu kupiti već očisšćenu i naribanu bundevu). Naribanu bundevu/buču dobro posolite i ostavite da malo odstoji kako bi pustila vodu (kao kad spremate tikvice). Zatim je dobro ocijedite rukama, a onda stavite u čistu kuhinjsku krpu, napravite zavežljaj pa rukama još stiščite kako bi sva suvišna voda iscurila.

Tako pripremljena bundeva formirat će se u grudu, pa prstima odvajajte dio po dio kako biste razdvojili niti i stavljajte u zdjelu u kojoj ćete pripremati nadjev. Dodajte joj propasirani sir i vrhnje i posolite po ukusu (ali pazite, buča je već slana, pa preporučam da probate nadjev kako biste ustanovili koliko soli još treba). Dodajte jaje i dobro promiješajte dok ne dobijtete homogenu smjesu.


Vučeno tijesto:
500 g namjenskog brašna za tanka tijesta
prstohvat soli
5 žlica ulja + 2 žlice ulja za premazivanje tijesta
cca. 300 ml mlake vode

U posudu prosijte brašno, dodajte mu sol i ulje, a zatim i mlaku vodu pa rukama zamijesite glatko i mekano tijesto. Meni je bilo potrebno mrvicu manje vode, ali sve ovidi o kvaliteti i proizvođaću brašna. Dakle, ako je tijesto presuho i ne možete ga lijepo zamijesti dodajte još malo vode, a ako je premekano i lijepi se, slobodno dodajte malo brašna. Kada ste zamijesili tijesto oblikujte ga u kuglu, premažite sa vrlo malo ulja, vratite u posudu i pokrijte plastičnom folijom te ga ostavite da odmara 30-ak minuta.

Eh, a sada dolazi malo osjetljiviji dio - razvlačenje tijesta :)

Preko stola stavite stolnjak i i lagano ga pobrašnite. Na sredinu stolnjaka stavite tijesto i prvo ga pomoću valjka za tijesto malo razvaljajte u svim smjerovima. Sada ga pažljivo rukama tanko razvucite počevši od sredite prema rubovima tijesta, krećući se u svim smjerovima. Znači, skinete sav nakit, ruke provučete ispod tijesta i od sredine dlanovima okrenutim prema gore polako i nježno ruke pomičete prema sebi rastežući tijesto. Malo ćete se nahodati oko stola dok tijesto ne razvučete u svim smjerovima, ali isplati se. ;) Tijesto razvucite preko cijelog stola tako da rubovi vise sa strane, pazeći da ne napravite rupice. Zadebljane rubove tijesta odrežite nožem.


Na pripremljeno tijesto sada ravnomjerno rasporedite nadjev. Najbolje bi bilo da nadjev uzimate prstima i raspoređujete ga po tijestu kako biste izbjegli grudice i kako bi buče/bundeve bilo podjednako po cijelom tijestu. Potom pomoću stolnjaka zarolajte tijesto počevši od šire strane. Znači zarolamo s jedne strane do sredine, a onda i sa suprotne strane do sredine. Tako dobivenu bučnicu sada režemo na komade željene veličine pomoću malog tanjurića (npr. od šalice za kavu). Rub tanjurića je tup, pa kada njime režemo tijesto rez se sam od sebe skupi tj. zatvori i nadjev neće iscuriti van prlikom pečenja. Dobivene komade slažemo u namašćen pleh jedan do drugog. Znači ne ostavljamo prazni prostor između njih. Na svaki komad bučnice prije pečenja stavimo tanki listić maslaca.

Bučnicu pečemo u zagrijanoj pećnici na 180-190 stupnjeva oko 35-40 min, tj. dok ne dobije lijepu boju i ne bude fino hrskava. Dok je još vruća, pomoću oštrog noža odvojimo komade, slažemo ih na tanjur i odmah poslužimo.

Kod nas u Zagorju bučnica se obično poslužuje poslije ručka, kao neka vrsta slanog deserta, a nakon nje slijede slatki kolači.

Savory Pumpkin Strudel

(traditional Croatian dish)

Filling:
250-300g pumpkin (grated, salted and strained)
250g cottage cheese
400g sour cream
1 egg, lightly beaten
1 tsp. salt

Mix the grated pumpkin, cheese and sour cream in a bowl. Add the egg and salt to taste and mix until well combined. Set aside while making the dough.

Strudel dough:
500g flour
pinch of salt
5 tbsp. + 2 tbsp. of neutral oil (vegetable or sunflower oil)
300 ml lukewarm water (approximately)

Sift the flour in a bowl. Add salt and 5 tablespoons of oil and stir with a spoon. Then gradually add the water while stirring with a spoon. Don't put the whole amount of water at once because you may not need as much. Dust your working surface with flour and continue kneading the dough with your hands until you get a soft and elastic dough. If it is too dry add some more water, and if it is sticky don't hesitate to add some more flour. Shape the dough into a ball and brush it with the remaining 2 tablespoons of oil. Transfer it to a bowl, cover the bowl with a plastic wrap and let it stand for 30 minutes.

Cover your table with a tablecloth and dust it with flour. It would be best if you had enough space around the so that you can move around it in all directions as you stretch the dough. Put the dough in the middle of the table and roll it a bit using your rolling pin. Now carefully start stretching the dough in all directions using your hands. So, remove all your jewellery, put your hands underneath the dough, and gently move your hands towards you with your palms facing upwards. Stretch and pull the dough until it becomes so thin that you can almost see through it. It should now cover the whole table and even hang of the table a little bit on all sides. Cut away the thick dough around the edges with scissors or a knife. The dough is now ready to be filled.

Grease a large baking sheet and preheat the oven to 190 °C.

Take the prepared pumpkin filling and spread it evenly over the dough, leaving the edges free. I suggest spreading the filling using your fingers to avoid lumps. Now roll the dough with the help of your tablecloth starting from the wider side. Roll it to the middle and then roll the dough from the opposite side so that they meet in the middle. Take a small plate and using its sides, cut the strudel into pieces. We use a plate instead of a knife because the sides of a plate are blunt and when you cut the dough using a blunt object, it immediately sticks back together and the filling doesn't come pouring out. Put the strudel pieces in the baking sheet one next to each other (don't leave empty space between each piece). Put a small knob of butter on each piece of the strudel and bake for 35-40 minutes or until golden brown. Serve warm.