Orange truffles

Naše mjesečno kulinarsko druženje pod nazivom ajme, koliko nas je! se nastavlja. Ovog je mjeseca naša domaćica Vali kao glavni sastojak odabrala naranču, pa je stoga moj doprinos ovom druženju neodoljiva kombinacija čokolade i naranče upakirana u male slatke kremaste kuglice :)

Evo što vam je potrebno za 45-50 komada...

Orange truffles:
80 ml slatkog vrhnja
200 g mliječne čokolade sa sjeckanim lješnjacima
100 g mliječne ili tamne čokolade
3 žlice narančinog soka
1 žlica likera od naranče
25 g maslaca
korica jedne naranče

Glazura:
150 g tamne čokolade
4 žlice ulja
malo bijele čokolade za ukrašavanje


Slatko vrhnje stavite u posudu, dodajte mu koricu naranče i zagrijavajte na laganoj vatri do točke vrenja. Zatim maknite s vatre, poklopite i ostavite da stoji 10-15 min kako bi narančina korica pustila aromu. Nakon toga vrhnje ponovo vratite na laganu vatru pa mu dodajte razlomljenu čokoladu i maslac te kuhajte uz stalno miješanje dok se čokolada sasvim ne rastopi. Zatim maknite s vatre, dodajte liker i narančin sok, dobro promiješajte i stavite u hladnjak na 2 sata.

Kad se smjesa stisnula, pomoću male žličice uzimajte smjesu i među dlanovima formirajte male kuglice. Kuglice potom stavite u zamrzivač na otprilike sat vremena kako se ne bi topile dok ih umačete u glazuru.


Za glazuru čokoladu otopite na pari uz dodatak ulja, a zatim ju ostavite 5-10 min da se malo ohladi. Pomoću vilice ili žličice umačite kuglice u glazuru, a potom ih stavite na rešetku kako bi se višak čokolade ocijedio. Zatim kuglice stavite u hladnjak dok se glazura sasvim ne osuši. Potom ih po želji ukrasite bijelom čokoladom.

Kuglice čuvajte u hladnjaku u zatvorenoj kutiji. Tako pohranjene mogu stajati oko tjedan dana, iako sumnjam da će opstati duže od dva dana ;)

FBI rukavice: Macarons

Vjerujem da već svi dobro znate da su FBI rukavice mjesečna igra food bloggera sa prostora bivše Jugoslavije u kojoj svaki mjesec odabiremo jedan blog koji ćemo staviti pod povećalo i detaljno istražiti. Igru je pokrenula maštovita Maja sa bloga Cooks and Bakes koja se zaista potrudila osmisliti pravila, ime i sjajne bannere. Ovog je mjeseca pod istragom predivan blog Da mi je nešto slatko autorice Ana-Marije.

Moram priznati da sam isprva muku mučila sa odabirom recepta kojeg ću isprobati. Ana-Marijin blog je zaista prepun krasnih recepata, odličnih savjeta i lijepih fotografija i bilo mi je teško odlučiti se za samo jedan recept. Odluka je naposlijetku pala na Lagano slane čokoladne kekse za koje i sama autorica tvrdi da su "najbolji čokoladni keksi koje je ikad jela". Recept je vrlo jasno i detaljno napisan, a priprema ne oduzima puno vremena. Međutim, ja sam sve zabrljala i keksići mi nisu uspjeli. Kao prvo, maslac i šećer nisam izradila mikserom već ručno jer je dragi drijemao pa ga nisam željela probuditi. Zbog toga se, naravno, šećer nije otopio i na kraju su keksi bili prekriveni slojem malih tvrdih kristalića šećera. Nadalje, iako u receptu eksplicitno piše da se keksi prije pečenja trebaju narezati na ploške debljine 1,5 cm, ja sam (iz nekog blesavog i meni nepoznatog razloga) odlučila da će biti predebeli i rezala sam ih na debljinu od otprilike 1 cm. Kasnije se ispostavilo da sam tom odlukom napravila kardinalnu grešku jer su se keksići tokom pečenja raširili i spljoštili i na kraju ispali pretanki i nimalo privlačni. Okusom su bili savršeni, ako zanemarimo hrskave kristaliće šećera koji su mene osobno strašno smetali pri degustaciji spomenutih keksića. Onog trena kad sam vidjela kako keksi izgledaju, odmah sam znala u čemu sam pogriješila i bila sam ljuta sama na sebe jer nisam mogla slijediti vrlo jednostavne i jasne upute. Sve mi je palo od volje, odustala sam fotografiranja, uzela kutiju spomenutih keksa, sjela na dvosjed i počela neumorno grickati ne bih li u njima našla utjehu. :)

Nekoliko dana nakon toga Andrea, autorica bloga Voće i povrće objavila je post o svojim nedaćama prilikom izrade šarenih francuskih kolačića, poznatijih kao macarons, koje je pravila za ovaj isti događaj. Andrein post me zainteresirao i zaintrigirao. Oduvijek su me privlačili ovi šareni ljepotani, ali uvijek sam se bojala uhvatiti u koštac s njima jer sam nebrojeno puno puta pročitala da su oni poprilično svojeglavi i da, unatoč i usprkos silnom trudu uloženom u njihovu izradu, rijetko uspijevaju. Odlučila sam malo istraživati ne bih li odgonetnula što je to točno tako problematično i postoje li neki trikovi, savjeti ili pravila kojih se treba držati ne bi li krajnji rezultat bio zadovoljavajuć.


Začudila sam se koliko sam zapravo korisnih informacija i savjeta pronašla. Taj Google je vraški dobra stvar. Da ga nema, trebalo bi ga izmisliti :) Uglavnom, kako sam sve više čitala i upijala tajne izrade Macaronsa, tako sam bila sve optimističnija i sigurnija da, ukoliko se držim tih jednostavnih pravila, uspijeh neće izostati. I tako sam naposlijetku odlučila okušati svoju sreću i kao slijedeći Ana-Marijin recept odabrala sam upravo Macarons. Ovog sam se puta odlučila slijepo držati recepta, točno izvagati i izmjeriti sve sastojke (što je jedna od najbitnijih stvari prilikom izrade ovih kolačića), ali se uz sve to i držati i nekih korisnih savjeta koje sam pronašla na bespućima Interneta.

Jedan od najzanimljivijih savjeta koje sam pronašla kaže da će macarons najbolje uspjeti ako jaja stoje na sobnoj temperaturi 24-48 sati prije same pripreme. Sukladno tome i ja sam svoja jaja na vrijeme izvadila iz hladnjaka i ostavila ih da se "pacaju" na sobnoj temperaturi. Nadalje, jako je važno bademe što sitnije i finije samljeti i barem dva puta prosijati prije upotrebe. I toga sam se slijepo držala. Bademe sam prvo same samljela, a zatim sam dodala i šećer u prahu pa sam sve zajedno još malo miksala. Nakon toga sam smjesu dva puta prosijala kako bih eliminirala eventualne grudice i zalutale veće komadiće badema. Također je važno smjesu šećera i badema postupno umiješati u snijeg od bjelanjaca. To znači da se nikako ne smije usuti sve odjednom, već se preporuča da se suhi sastojci polako dodaju u 4-6 navrata. Već pretpostavljate da sam se i toga držala ko' pijan plota :) I ne samo to, već sam ih prilikom dodavanja u snijeg od bjelanjaka još jednom prosijala. Ziher je ziher.


E sad dolazi onaj tricky dio o kojem direktno ovisi uspješnost krajnjeg proizvoda, a to je miješanje. Ako suhe sastojke ne umiješamo dovoljno dobro, smjesa će biti preteška i macarons neće uspjeti. Ako pak sve izmiješamo previše, smjesa će biti pretekuća i bit će problema prilikom štrcanja kolačića na pleh jer će se razlijevati i neće zadržati oblik. I kako onda znati kad treba stati? Na nekoliko različitih mjesta sam pročitala da smjesa mora biti nalik lavi (iliti magmi). Ali mislim da je nabolji test ipak onaj koji Ana-Marija navodi u svom receptu: "Znat ćete da ste dobro promiješali sastojke ako se, kad istresete žličicu smjese, onaj mali repić na vrhu sam utopi u ostalo, tj. ako ne ostane čvrsto gore." Ja sam se rukovodila tim savjetom.


Kad se činilo da je smjesa prave konzistencije krenulo je štrcanje. Nisam ih obojala iz vrlo jednostavnog razloga - zaboravila sam. :) Plehove sam obložila sa dva sloja papira za pečenje kako mi slučajno kolačići na dnu ne bi uhvatili previše boje ili, ne daj bože, zagorijeli. Štrcanje mi baš i nije jača strana. Bilo ih je svakavih. Većih i manjih, okruglih i ovalnih... Ali nisam dopustila da me to obeshrabri. Nakon jednosatnog sušenja ubacila sam prvu rundu u pećnicu i sa strahom promatrala razvoj događaja. Kad sam nakon 5 min primijetila da se počinju formirati mala pjenasta "stopala" mojoj sreći nije bilo kraja! Nakon točno 12 min izvadila sam ih iz pećnice. No, moji problemi su počeli kad sam ih pokušavala odlijepiti od papira za pečenje. To je bila prava borba, a bilo je i žrtava. Ali ajde, nekako sam uspjela na kraju. Da bih tu istu stvar spriječila sa preostale dvije runde, odlučila sam isprobati još jedan koristan savjet. Čim sam izvadila pleh iz pećnice, ispod papira za pečenje sam ulila malo tople vode. To navodno pomaže pri odvajanju macaronsa od papira. I stvarno, odvajali su se bez ikakvih problema i to bez noža ili nekih drugih rekvizita. Toplo preporučam da isprobate ovaj trik, ali nemojte pretjerati sa količinom vode kako se macaronsi ne bi namočili.

Još ih je samo trebalo napuniti kremom i to je to. A krema...krema je naprosto savršena! Fina, kremasta, punog čokoladnog okusa, konzistencije savršene za ljepljenje kolačića. Sve u svemu, oduševljena sam i receptom i konačnim rezultatom i sa sigurnošću mogu reći da ću ove macarons praviti opet.

Toplo preporučam svima da se oslobode straha od izrade macaronsa i da ih svakako probaju napraviti po ovom odličnom receptu.

Crno-bijeli keksići

Božićna cookie mania se nastavlja! :) Ovaj put bili su na redu keksići kojima se oduvijek divim ali ih nikad nisam imala hrabrosti napraviti. Nekako sam uvijek mislila da ću nešto zabrljati i da je nemoguće dobiti tako pravilne i lijepe šahovnice kakve viđamo u raznim kuharicama. No, na kraju se ispostavilo da i nije tako komplicirano kako na prvi pogled djeluje. Postupak je malo pipkav i oduzima dosta vremena, ali uz dovoljno pažnje i strpljenja mogu se dobiti relativno pravilni uzorci. Moji keksići baš i nisu najpravilniji, ali mislim da su za prvi puta sasvim pristojno ispali.


Recept je prilagođen iz knjige Kolači za svaku prigodu autorice Regine Stroner. U originalnom receptu koristi se samo glatko brašno, no ja sam prmijetila da se sa prhkim tijestom lakše radi i ljepše se može razvaljati ako se koristi kombinacija glatkog i oštrog brašna u jednakim omjerima. Također sam primijetila da je tijesto prhkije ako se umjesto kristal šećera koristi šećer u prahu, a stavila sam i više kakaa kako bih dobila bolji kontrast između tamnog i svijetlog tijesta.

Sastojci...

150 g glatkog brašna
150 g oštrog brašna
prstohvat soli
200 g hladnog maslaca
130 g šećera u prahu
1 Bourbon vanilin šećer
1 jaje
2,5 žlice kakaa u prahu


Obje vrste brašna prosijte u zdjelu, dodajte prstohvat soli i promiješajte. Zatim dodajte maslac narezan na kockice i prstima ga umrvite u brašno. Dodajte šećer i vanilin šećer te razmućeno jaje i zamijesite prhko tijesto. Tijesto podijelite na dva jednaka dijela. Jedan dio tijesta dlanovima malo spljoštite pa na njega stavite kakao i mijesite dok tijesto ne bude jednolične tamne boje. Po potrebi dodajte žlicu mlijeka ili slatkog vrhnja kako biste lakše zamijesili tijesto. Obje vrste tijesta zamotajte u prozirnu foliju i stavite u hladnjak na 1-2 sata.

Od svake vrste tijesta odvojite 2/3 pa ih na pobrašnjenoj podlozi razvaljajte u obliku pravokutnika na debljinu od 5 mm, a zatim ih izrežite na trake širine 5 mm. Najbolje bi bilo kad biste razvaljanome tijestu nožem poravnali rubove tako da dobijete pravilan oblik. Tako će vam sve trakice biti iste dužine. Sada trake naizmjence slažite jednu do druge (npr. počnite sa svijetlom trakom, do nje stavite tamnu, a zatim opet svijetlu). Prstima ih lagano potapšajte kako bi se spojile. Potom slažite dugi red trakica tako da počnete sa suprotnom bojom (na svijetlu traku stavite jednu tamnu i obratno). Opet ih malo potapšajte prstima da se spoje. Tako ćete dobiti uzorak šahovnice. Ja sam trake slagala u dva reda, a vi možete dodati još jedan ili dva reda. Pustite mašti na volju i malo eksperimentirajte. Ja sam od ove količine izrezanih trakica napravila tri šahovnice. Dakle, slažite uzorke sve dok vam ne ponestane trakica. Zatim ostatke tamnog i svijetlog tijesta ravnomjerno razvaljajte u pravokutnike dovoljno velike za oblaganje šahovnica. Na rub razvaljanog tijesta položite šahovnicu i pažljivo je zarolajte u razvaljano tijesto. Višak tijesta odrežite nožem i spojeve dobro pritisnite prstima kako se ne bi odvojili. Zatim ih umotajte u prozirnu foliju i stavite u hladnjak na još 1-2 sata (ja sam ih ostavila na hladnome preko noći). Budući da je meni nakon ovog postupka ostalo još malo svijetlog i tamnog tijesta napravila sam i keksiće u obliku spirala. Ravnomjerno sam razvaljala obje vrste tijesta i izrezala ih na jednake veličine. Potom sam tamno tijesto položila na svijetlo, dlanovima ih pritisnula da se slijepe i pomoću krpe zarolala tako da dobijem uzorak spirale. I njih sam umotala u foliju i stavila na hladno.


Nakon što je tijesto dovoljno odstajalo oštrim nožem režite ploške debljine oko 5 mm (ja sam malo pretjerala i rezala sam ih na debljinu od skoro 1 cm zbog fobije da će biti pretanki i da će se raširiti tokom pečenja, ali se na kraju ispostavilo da su ispali malo predebeli). Keksiće slažite na lim obložen papirom za pečenje i pecite ih na 175 stupnjeva 10-12 min. Svijetle keksiće pecite još i kraće (8-10 min) kako se na njih ne bi uhvatilo previše boje. Pečene keksiće ohladite i spremite u limenu kutiju. Dobro zatvoteni mogu stajati tri tjedna.

Od ove količine sastojaka ja sam na kraju dobila 60-65 keksića, a ako ćete ih rezati na tanje ploške (što toplo preporučam) dobit ćete ih još više.


Nadam se da sam uspjela dovoljno jasno objasniti postupak slaganja šahovnica. Nažalost nisam imala vremena slikati postupak, ali sigurno ću ih praviti opet pa ću se onda potruditi zabilježiti izradu po etapama.

Prutići sa cimetom

Božićna cookie mania počinje! :) Polako sam počela smišljati i razmišljati što će se sve naći na mom božićnom stolu. Tako ja svake godine smišljam, pregledavam tone recepata i na kraju se do zadnjeg časa ne mogu odlučiti koje da isprobam. Ova godina nije iznimka. Jedino što sam uvela kao "tradiciju" jest da barem jedni keksići moraju mirisati na cimet. Prošle su godine to bile Zvjezdice sa cimetom koje sam planirala reprizirati i ovog Božića, no nešto mi jednostavno nije dalo mira i morala sam isprobati jednu novu kombinaciju koja mi je pala na pamet. Da za Božić ne bi bilo iznenađenja, isprobala sam ih već sada kako bih bila sigurna da će sve biti po planu i kako bih imala vremena eventualno doraditi recept. Dorada ipak neće biti potrebna jer su ovi Prutići sa cimetom savršeni točno ovakvi kakvi su ispali u ovoj probnoj rundi. Dobila sam točno ono što sam htjela i odlučila za Božić napraviti duplu mjeru. Možda se svide i nekima od vas :)


Sastojci za 30ak keksića...

130 g maslaca sobne temperature
150 g šećera
1 vanilin šećer
korica jedne naranče
korica dva limuna
1/2 žličice cimeta u prahu
1/4 žličice đumbira u prahu
prstohvat soli
2 jaja
320 g brašna
prstohvat praška za pecivo
50 g mljevenih badema

i još...

4 žlice šećera
1/2 žličice cimeta
4 žlice sjeckanih badema


Pjenasto izradite maslac sa obje vrste šećera, prstohvatom soli, koricom naranče i limuna, cimetom i đumbirom. Preporučam da to učinite električnim mikserom kako bi smjesa bila što kremastija i kako bi se šećer lakše otopio. Dodajte jaja i nastavite miksati dok se sastojci ne sjedine. U zasebnoj posudi pomiješajte brašno, mljevene bademe i prašak za pecivo. Smjesu brašna zatim dodajte smjesi jaja, maslaca i šećera te rukama zamijesite prhko tijesto. Ako će tijesto biti još malo ljepljivo dodajte još brašna.


Od tijesta uzimajte male komadiće, uvaljajte ih u smjesu šećera, cimeta i mljevenih badema te među dlanovima oblikujte u prutiće debljine 1 cm i dužine 8-10 cm. Prutiće slažite u pleh obložen papirom za pečenje i pecite ih na 180 stupnjeva 10-11 min.Pečen prutiće ohladite i spremite u limenu kutiju. Dobro zatvoreni mogu stajati otprilike 2 tjedna.

Krem juha od tikvica i slani krekeri

U ovo hladno doba godine ništa ne godi bolje od fine domaće juhice. Budući da sam stalno u žurbi i puno radim, na mom se stolu najčešće nađu brze krem juhe. Jako ih volimo, a često nam zamijene i cijeli obrok, pogotovo ako uz njih grickamo neke fine domaće krušćiće ili krekere.

Ova juha nije ništa novo ni spektakularno. Malo luka, malo tikvica, jedan krumpir, povrtni temeljac, začinsko bilje i štapni mikser je sve što vam je potrebno da biste ju pripremili. Ako uz nju poželite i nešto gricnuti, preporučam ove ultra brze krekere, gotove za samo 20 minuta. To zapravo ni nisu krekeri u pravom smislu riječi, već neka vrsta peciva koje bi Brintaci vjerojatno nazvali scones i u slast ih pojeli uz popodnevni čaj. Jedina je razlika u tome što su scones uglavnom slatka peciva sa raznim dodacima poput brusnica, grožđica, limunove ili narančine korice. Međutim odlični su i u slanoj varijanti i savršeno se slažu sa krem juhicama.


Evo što vam je potrebno da biste nahranili 4 osobe...

Krem juha od tikvica:

1 glavica luka
500 g tikvica
1 srednje veliki krumpir
2 režnja češnjaka
cca. 700 ml povrtnog temeljca (ili vode)
po nekoliko listića svježeg bosiljka, timijana i kadulje
sol, papar, muškatni orašćić


Luk i češnjak sitno nasjeckajte, a tikvice i krumpir naribajte (krumpir naravno prvo ogulite :D). Na malo maslaca kratko popržite luk, zatim dodajte krumpir i tikvice i kratko pirjajte. Dodajte češnjak i podlijte temeljcem (stavite temeljca toliko da prekrije svo povrće). Posolite i popaprite, dodajte sitno sjeckano začinsko bilje i kuhajte na laganoj vatri dok povrće ne omekša. Zatim juhu maknite s vatre i propasirajte ju štapnim mikserom (ili u multipraktiku) i ponovo vratite na vatru. Dodajte muškat, po potrebi okus dotjerajte solju i paprom i još kratko prokuhajte. Juhu poslužite uz kiselo vrhnje i krekere.

Meni su krem juhe najdraže ovako "prirodne", bez dodatka slatkog vrhnja. Vi, naravno, po želji možete pred kraj dodati vrhnja po ukusu.

Slani krekeri:

350 g glatkog brašna
žlica praška za pecivo
žličica soli
žlica šećera
115 g maslaca
180 ml mlijeka
1 jaje + jedno jaje za premaz
malo sezama po želji


U brašno umiješajte prašak za pecivo, sol i šećer, dodajte hladni maslac narezan na kockice pa ga prstima utrljajte u brašno dok ne dobijete smjesu nalik mrvicama. Zatim dodajte mlijeko i razmućeno jaje i zamijesite prhko tijesto. Tijesto vam možda neće biti onako glatko kako ste navikli, bit će lagano kvrgavo. Dakle, nemojte se uzbuniti jer to tako treba biti. :) Tijesto nemojte predugo mijesiti jer bi vam peciva na kraju mogla biti žilava i tvrda. Tijesto na pobrašnjenoj plohi razvaljajte na debljinu od oko 1 cm i kalupom željenog oblika izrezujte krekere pa ih slažite ih na lim obložen papirom za pečenje. Ostatke tijesta ponovo zamijesite i ponovite postupak. Od ove količine bi vam trebalo ispasti 20-22 komada, ovisno o veličini kalupića. Svaki kreker premažite sa razmućenim jajetom i pospite sezamom. Pecite ih na 180 stupnjeva oko 10 minuta i poslužite tople.