Lemon cheesecake

Prije otprilike dva tjedna, dragi i ja smo bili na ručku sa dragim prijateljima koji su nedavno posjetili New York. Mene osobno New York nimalo ne privlači, baš kao ni većina velikih američkih gradova. Bilo bi ih lijepo vidjeti, naravno, ali mene više zanimaju i privlače mjesta i gradovi sa poviješću, stoljetnim građevinama i dušom. Ne kažem da američki gradovi nemaju dušu, da se razumijemo. Oni su svi od reda veliki melting pots, spoj raličitih kultura, običaja, naroda i tradicija. To ih čini zanimljivim, u sociološkom smislu. No, što se tiče same arhitekture, povijesti i znamenitosti, nisu ništa posebno. Kao što je to naš prijatelj Z. lijepo rekao: "Dođeš u SAD da bi naučio nešto o povijesti i razvoju te zemlje, a u njihovim muzejima sve od reda izlošci vezani uz europsku kulturu i povijest. Pa za to ne moram ići u New York. Dovoljno mi je da odem u neki naš lokalni muzej!" :)

Doduše, postoje dva američka grada koja bih rado posjetila. To su Boston i New Orleans (u doba prije Katrine). Prema onome što sam vidjela i pročitala o Bostonu, čini mi se da je to najeuropskiji (jesam ja to upravo izmislila novu riječ?) američki grad. Možda se varam, ne znam. Svejedno bih ga htjela posjetiti. S druge strane, New Orleans je kolijevka bluesa i jazza, glazbe iz koje se razvio rock 'n' roll na kojem sam odrasla i kojim se bavim već godinama. Bilo bi lijepo vidjeti rodni grad Luiea Armstronga, posjetiti legendarne blues i jazz klubove i vidjeti Mississippi. Nažalost, New Orleans je uništen u Katrini, a ja sam potpuno skrenula s teme.

Zapravo sam htjela pisati o Newyorškoj torti od sira, poznatijoj kao New York style cheesecake koja je gotovo poprimila mitske razmjere i ušla u legendu kao najbolji cheesecake ikada i igdje. Osobno ju nažalost nisam imala prilike probati, ali čula sam iz "druge ruke" da je stvarno fantastična. Kad bih morala navesti nekoliko dobrih razloga zbog kojih bih otišla u New York, na prvom mjestu bi svakako bio taj famozni cheesecake. Uglavnom, od tog razgovora ja sam čeznula za tortom od sira i nisam imala mira dok ju konačno nisam i napravila. Ne znam koliko je slična ili različita od originala, ali znam da je bila predobra! Kad sam svoju bolju polovicu obavijestila o svojoj namjeri da napravim cheesecake, lice mu se ozarilo i kroz smiješak je, kao uzbuđeno dijete, poviknuo: "Uuuuuu, čiiiizkeejk!" :D


Dakle, recept koji slijedi je zapravo kombinacija nekoliko različitih recepata za cheesecake, s time da nisam mogla odoljeti a da ne napravim nešto po svom, pa sam je "začinila" sa malo limunovog soka i korice limuna. Najviše sam se plašila podloge i nadala sam se da neće ispasti pretvrda i presuha. Međutim, ispala je savršeno. Bila je kompaktna i čvrsta ali mekana i jako fina. Uglavnom, torta je bila stvarno odlična i svi su bili oduševljeni, pa čak i moja mama koja ne voli sir. :)

Podloga:
200 g integralnih keksa s maslacem (npr. McVities)
žlica meda
80 g maslaca

Kekse sameljite u multipraktiku. Maslac otopite na laganoj vatri uz dodatak meda pa ga dodajte keksima i dobro promiješajte. Tu smjesu prebacite u okrugli namašćeni kalup (promjera 26cm) sa odvojivim stranicama. Smjesu zatim prstima ravnomjerno utisnite u dno i stranice kalupa (oko 1,5-2 cm u visinu) i stavite u hladnjak dok vi pripremate nadjev.


Krema:
700 g krem sira (npr. Philadelphia)
3 velika jaja
125 g šećera
1 vanilin šećer
sok i korica jednog limuna

Jaja, šećer i vanilin šećer pjenasto izradite mikserom. Dodajte omekšali krem sir (dakle, izvadite ga na vrijeme iz hladnjaka kako biste ga lakše pomiješali sa jajima), sok i koricu limuna i sve zajedno dobro izradite mikserom dok ne dobijete glatku kremu.

Dobivenu kremu izlijte na ohlađenu podlogu i zagladite površinu. Kalup stavite na veći pleh za pečenje i sve zajedno ubacite u pećnicu. To radimo zato što će maslac iz podloge tokom pečenja vrlo vjerojatno kapati kroz sitni otvor na onom djelu gdje se spaja dno kalupa sa obručem. Ako kalup stavimo sam u pećnicu tada će maslac kapati po dnu pećnice i to će naravno smrdjeti i dimiti se.


Tortu pecite na 150-160 stupnjeva 40-50 minuta. Površina torta ne smije dobiti boju, već mora ostati bijela. Ako kojim slučajem počne tamniti, smanjite temperaturu pečenja i tortu prekrijte aluminijskom folijom. Za vrijeme pečenja nikako nemojte otvarati pećnicu, a kad je torta pečena, ostavite je 15 minuta u isključenoj pećnici. Nakon toga, odškrinite vrata pećnice i tortu ostavite još 15 min u njoj. To radimo kako nam se nadjev, koji se tokom pečenja digne, ne bi prenaglo spustio jer to vodi do pucanja torte. Zatim je izvadite iz pećnice i oštrim nožem odvojite tortu od rubova kalupa. To će također spriječiti pucanje površine tokom hlađenja. Tortu ohladite na sobnoj temperaturi, potom je pokrijte folijom i ostavite u hladnjaku preko noći.

Sutradan odstranite obruč i uživajte u osvježavajućoj torti :)