Pureća rolada s pancetom i rikulom / Pancetta and Rucola Turkey Rolls

Please scroll down for the English version.


Navukla sam se na rikulu. Njen opori i lagano gorkasti okus me jednostavno oduševio na prvi zalogaj i od tada uvijek imam zalihu u hladnjaku. Isprobala sam ju na razne načine i u raznim kombinacijama i uvijek me iznova ostavljala bez teksta. Okusom me podsjeća na biljčicu koju u mom kraju zovu regment. To je zapravo lišće maslačka koje okusom i izgledom jako podsjeća na ovu mediteransku biljčicu. Sam miris rikule vraća me u djetinjstvo. Svakog sam ljeta provodila praznike kod bake na selu i tada smo, oboružane malim nožićima i vrećicama, po okolnim livadama brale regment, koji bi nešto kasnije završio u zdjeli za salatu. Tada je život bio puno jednostavniji, a lišće maslačka čisto i nezagađeno. Danas je teško naći livadu dovoljno daleko od ceste i ispušnih plinova automobila, pa čak i na selu. I tako regment sve više pada u zaborav. Sigurno je prošlo 10-12 godina od kad sam posljednji ga zadnji put okusila. Rikula me, po prvi put nakon puno godina, podsjetila na tu ukusnu biljčicu. Vjerojatno me se zato toliko i dojmila.

Nakon što sam ju strpala u razne kulinarske eksperimente, ostalo je još samo vidjeti kako se rikula snalazi kao punjenje za meso. Ako može špinat, može i rikula, pomislih ja. I bi tako :) Ova pureća rolada je stvarno nadmašila čak i moja očekivanja. Rikula se sjajno složila s pancetom i nježnim purećim mesom i rezultirala nevjerojatno sočnom, mekanom i aromatičnom roladom. Uz nju sam poslužila šampinjone pirjane na maslacu koji okusom (i mirisom) podsjećaju na šampinjone sa žara. Evo što vam je potrebno za jednu roladu kojom komotno možete nahraniti četiri osobe...


Sastojci:

1 veliki odrezak purećeg filea (cca. 500g)
5-6 tankih kriški pancete
1 režanj češnjaka
100 g rikule
50 g topivog sira (Gauda, mozzarela...)
sol, papar

Rikulu operite i posušite, a češnjak sitno nasjeckajte. Na malo maslinovog ulja pirjajte češnjak dok ne zamiriši, a potom mu dodajte rikulu. Pirjajte vrlo kratko, tek toliko da rikula malo uvene, a zatim maknite s vatre i ohladite.

Pureći odrezak dobro posušite papirnatim ubrusom i lagano potucite batom za meso. Natrljajte ga solju i paprom i na njega posložite kriške slanine. Na slaninu u tankom sloju rasporedite pripremljenu rikulu, a preko nje pospite naribani sir. Pažljivo zarolajte i pričvrstite koncem.


U vellikoj teflonskoj tavi na malo maslinovog ulja popecite roladu sa svih strana dok ne dobije boju. Potom je prebacite u tepsiju, prelijte uljem i sokovima iz tave i pokrijte aluminijskom folijom. Pecite u pećnici na 220 stupnjeva oko 40 minuta uz povremeno okretanje i podlijevanje. Pred kraj pečenja maknite foliju kako bise rolada fino zapekla.

Pečenu roladu malo ohladite, odstranite konac i narežite na kriške. Poslužite uz kuhani ili pečeni krumpir ili povrće i salatu po izboru.

Pancetta and Rucola Turkey Rolls
(serves 4)

1 large boneless turkey breast steak (about 500g)
5-6 thin slices of pancetta
1 clove of garlic, minced
100g rucola
50 g mozzarella cheese, grated
salt & pepper

Wash the rucola and pat it dry. Put non stick frying pan on medium heat, add a tablespoon of olive oil and garlic. Cook for 2 minutes and then add rucola. Cook for another 3-5 minutes, remove from heat and allow to cool.

Preheat the oven to 220°C.

Place the turkey steak between two sheets of plastic and tap with a meat hammer to flatten it out a bit. Season the steak with salt and pepper and place slices of pancetta on it in a thin layer. Evenly spread the prepared rucola over the pancetta layer and end with a layer of mozzarella. Roll the steak, tucking the sides inwards so that the filling doesn't come pouring out. Firmly tie the roll up with some thread so that it doesn't open.

In a non stick pan, heat some olive oil and add the turkey roll. Brown it on all sides on medium to high heat. Transfer to a baking pan, together with the oil and the juices from the frying pan, cover with tin foil and place in the oven. Bake for 30 minutes. Then remove the foil and bake for another 10 minutes until it gets that nice golden color.

Allow the roll to cool a bit before cutting it into slices. Serve warm with vegetables of your choice.

Click: drvo

Kao što već znate, Click je foto događaj kojeg su pokrenuli Bee i Jai sa bloga Jugalbandi.

Click je mjesečni foto natječaj vezan uz hranu i piće, a svakog se mjeseca odabire jedna tema koja treba biti zajednička svim prijavljenim fotografijama. Nakon što svi radovi pristignu, žiri koji se sastoji od nekoliko istaknutih food bloggera i fotografa odabire pobjednike u nekoliko kategorija. Tema za mjesec veljaču jest drvo, a više o samoj temi i pravilima možete vidjeti ovdje: Click: March 2009.

Evo i fotografije koju sam ovoga puta odlučila poslati. Nazvala sam je Non-conformist. :)

Non-conformist

Ideja za ovu fotku došla je nekako sama od sebe i bila je zapravo splet određenih nepovezanih događaja. Naime, dragi i ja smo nedavno oboružani fotićem šetali po gradu i odlutali do najvećeg zagrebačkog placa, Dolca. "Kakve to sad ima veze?", pitate se. Paaa, ja sam ugledala kartonsku kutiju punu drvenih jaja koja su me odmah privukla. Nisu ta jaja bila ništa specijalno, već mi se svidjelo kako na njih pada svjetlo i kako naglašava njihovu teksturu, pa i nesavršenosti i odlučila sam ih snimiti.


I tako smo mi gledali ta jaja i zaključi da su baš fora pa me moja jača polovica nagovorila da kupimo par komada. Nismo pojma imali što ćemo s njima, ali eto. Dolazi Uskrs, pa ako ništa drugo pofarbat ćemo ih. :) Kad smo došli kući, fino smo ih odložili i zaboravili na njih, sve dok nisam vidjela da je ovomjesečna tema na Clicku drvo. Tad sam se sjetila drvenih jaja i došla na ideju da ih iskoristim. Budući da je poanta spomenutog foto događaja da fotografija bude direktno povezana sa hranom, prvo mi je palo na pamet da naizmjence složim prava i drvena jaja u kartonsku kutiju za jaja i snimim ih na potpuno tamnoj pozadini. Dakle, ovako...


Dragome se to svidjelo ali je predložio da ih snimim bez kutije kako bih bolje naglasila razliku i kako bi drveno jaje bolje došlo do izražaja. Ali kako natjerati jaja da stoje uspravno na podlozi? Onda smo se dosjetili da bi nam vilice mogle poslužiti kao stalci. Nakon nekoliko probnih snimaka odlučili smo se za kompoziciju i način realizacije. Najviše smo se bojali razbijenih jaja, ali moram reći da niti jedno jaje nije bilo ozlijeđeno tokom snimanja. :) Moram priznati da smo odmah bili jako zadovoljni rezultatima i da mi ova fotka s vilicama sasvim sigurno spada među nekoliko najdražih i već je odlučeno da će dobiti svoje počasno mjesto na našem zidu. :)

Krem juha od mrkve

Ajme, koliko nas je! ide dalje. Ovu popularnu igru pokrenula je Moonson, a ovog mjeseca naša je domaćica Branka sa bloga Dvi ribe, dva kumpira. Kao temu Branka je odabrala ljutu papriku. Nakon dugog razmišljanja, ljutu sam papriku odlučila ukomponirati u krem juhu od mrkve. Nekako mi se činilo da će se lagana slatkoća mrkve jako dobro složiti sa ljutom paprikom. I nisam pogriješila. Juha je bila odlična, a posebno se svidjela mojoj jačoj polovici koja voli sve što je ljuto i/ili pikantno. :)



Sastojci za 4 osobe...

400 g mrkve
1 manji korijen peršina
vezica mladog luka (oko 4 komada)
2 crvene ljute paprike
2 režnja češnjaka
700 ml povrtnog temeljca (ili vode)
150 ml vrhnja za kuhanje
nekoliko kapi tabasca
sol, papar, chili u prahu
nekoliko listića svježe kadulje


Mladi luk sitno nasjeckajte i kratko ga pirjajte na malo maslaca. Dodajte mu mrkvu i korijen peršina narezane na kolutiće, te sitno sjeckane ljute paprike. Posolite i popaprite te pirjajte na laganoj vatri oko 15 min. Po potrebi dodajte malo vode da se ne prima za dno posude. Potom dodajte sitno sjeckani češnjak i listiće kadulje. Čim češnjak zamiriši dolijte temeljac i kuhajte dok mrkva ne omekša.


Juhu maknite s vatre i propasirajte. Potom vratite na vatru, dodajte vrhnje za kuhanje, chili u prahu i tabasco po ukusu te kratko prokuhajte.

Juhu poslužite uz dodatak vrhnja za kuhanje (ili kiselog vrhnja) i par kapi tabasca.

Čokoladni clafoutis s jagodama

Dakle, ovo vrijeme me izluđuje! Topliji dani nikako da stignu, a proljeće mi ove sezone djeluje poprilično kilavo i nezainteresirano. Još uvijek je dosta hladno, a uz to i vjetar neumorno puše. Sad kažu da će krajem ovog tjedna opet biti snijega. Da, dobro ste čuli - snijeg u ožujku!! Za poludit...U međuvremenu, ja sam još uvijek u nekakvoj poluhibernaciji i iščekivanju toplijih i ljepših dana.

Ne razumijem u čemu je problem. Svi znakovi proljeća već neko vrijeme tu. Visibabe, jaglaci, ljubičice, ptičice...Pa čak su i prve jagode stigle plac. Doduše grčke, ali nema veze :) A kad se radi o jagodama, ja im rijetko mogu odoljeti. Stoga sam se odmah opskrbila sa dvije mjerice. Pa evo kako sam iskoristila prve ovogodišnje jagode...


Sastojci za 2 osobe:

150 g svježih jagoda
2 jaja
50 g šećera
1 Bourbon vanilin šećer
2,5 žlice škrobnog brašna
3 žlice gorkog kakaa
125 ml mlijeka
3 žlice slatkog vrhnja
šećer u prahu za oblaganje posuda i posluživanje


Jagode operite, osušite i narežite na veće kockice. Mlijeko i vrhnje pomiješajte pa ih zagrijte (ne treba ključati) i ostavite da se malo ohladi. Vatrostalne posude za pečenje premažite maslacem i pospite šećerom u prahu.

Jaja, šećer i vanilin šećer pjenasto izradite mikserom. Dodajte škrobno brašno i kakao te dobro promiješajte. Na kraju dodajte mješavinu mlijeka i vrhnja i sjedinite. Smjesa će biti prično tekuća ali neka vas to ne zabrinjava.


Smjesu ulijte u pripremljene kalupe i na vrh rasporedite jagode. Pecite u zagrijanoj pećnici na 180 stupnjeva oko 30 minuta. Pečeni clafoutis ostavite da se malo ohladi i prije posluživanja pospite ga đećerom u prahu. Najbolji je topao ili mlačan.

FBI rukavice: Keksi od limuna i pistacija

Nakon Puretine s pistacciom, na red za isprobavanje je došao i jedan slatki recept, a sve to u sklopu igre FBI rukavice koju je pokrenula Maja sa bloga Cooks and Bakes. Blog pod istragom je Nlo, a moj odabir ovog puta bili su Keksi od limuna i pistacija.


Često sam u zadnje vrijeme nailazila na razne slatke recepte s pistacijama, no nikad ih osobno nisam koristila za pripremu deserata. Kod nas nisam nigdje vidjela neslanih pistacija, a nekako sam se bojala upotrijebiti slane jer ni otprilike nisam mogla zamisliti kako bi se one snašle u nekom slatkom jelu. Kada je Iva objavila recept za spomenute keksiće, odlučila sam ih isprobati pošto poto, pa makar i sa slanim pistacijama jer su mi se keksići odmah svidjeli.


Pistacije koje sam kupila bile su baš izrazito slane. Skoro sam odustala od ovih keksića zbog toga, no onda mi je palo na pamet da bi ih mogla kratko blanširati nadajući se da će to ublažiti njihovu slanoću. Nakon blanširanja sam ih dobro isprala hladnom vodom, osušila pomoću papirnatog ručnika i ogulila. No, zbog kuhanja su bile malo gnjecave i još uvijek vlažne, pa sam ih još na par minuta stavila u pećnicu da se do kraja osuše. Bingo! Slanoći više nije bilo ni traga i bila sam spremna za izradu keksića. :)


Recept je vrlo jednostavan sam po sebi i dobro je opisan tako da problema s izradom nije bilo, a rezultat nas je oborio s nogu. Bez pretjerivanja mogu reći da su ovo jedni od najboljih keksića koje sam ikad jela! Imam samo jednu zamjerku-bilo ih je premalo. :) U svakom slučaju pravit ću ih opet i to duplu mjeru.

FBI rukavice: Puretina s pistacciom

Evo nas u još jednom krugu FBI rukavica, igre koju je pokrenula Maja sa bloga Cooks and Bakes. Ovaj mjesec, na moje osobito veselje, istražujemo blog NLO čija je autorica naša draga Iva.

Ivin je blog bogat raznovrsnim slatkim i slanim receptima i bilo je teško odlučiti što isprobati. No, jedan recept me privukao odmah svojom jednostavnošću i potrebnim sastojcima. To je Puretina sa pistacciom. Moram priznati da sam pistacije do sada vrlo rijetko koristila u svojoj kuhinji i odlučila sam da je vrijeme da to promijenim. A, osim toga, recept mi se zaista činio jako dobrim, originalnim i neobičnim. I nisam pogriješila.


U receptu sam izmijenila samo jednu sitnicu. Umjesto puretine koristila sam piletinu iz vrlo jednostavnog razloga - u tom trenu sam baš imala na zalihi paket pilećih prsa. Ali vjerujem da to i nije rezultiralo nekom velikom promjenom u okusu ovog divnog jela. Osim toga, recepta sam se držala u potpunosti.


Iako baš nisam veliki ljubitelj vrhnja za kuhanje i ne koristim ga često, u ovom jelu me zaista ugodno iznenadilo. Sjajno je upotpunilo kombinaciju piletine i pistacija i jako mi se svidjelo. Obično mi vrhnje za kuhanje prekrije sve druge okuse i, za moj ukus, previše dominira. No u ovom jelu to nije bilo slučaj. Piletnu sam poslužila uz kuhani karfiol (cvjetaču) i salatu od rikule, a mislim da bi također prijao pire krumpir ili riža.


Što se tiče same pripreme, problema nije bilo. Recept i postupak su odlično opisani, jelo je začuđujuće brzo i jednostavno, a okus je stvarno ispunio sva moja očekivanja. Sve u svemu jako sam zadovoljna i sigurna da ću ubuduće više koristiti pistacije u svojoj kuhinji. :)

Ako još niste, pogledajte ovaj odličan recept i svakako isprobajte ovo jelo. Ja sam uvjerena da će kod mene udomaćiti :)

Cupcakes s malinama i čokoladom

"Uuuu, muffins!", kliknula je moja bolja polovica pri pogledu u hladnjak.
"Nisu to muffins, to su cupcakes.", odgovorim ja.
Pogleda me zbunjeno, baci pogled nazad u hladnjak i odluči: "Ma kakvi cupcakes?! To su muffins. I've seen one of those before!"
"Ma kad ti kažem, to nisu muffins nego cupcakes!", prozborim ja kolutajući očima.
"Aha...", promrmlja on. "Dobro, a koja je razlika?"
"Paaaa...nisam sigurna, ali pouzdano znam da su ovo cupcakes.", odgovorim ja pomalo zatečeno. "Ummm...Cupcakes su premazani kremom, a muffins nisu.", snađem se ja nabrzinu.
"Aha...Znači cupcakes su zapravo muffins s kremom.", zadovoljno će on.
"Pa da...recimo.", kažem ja oprezno.
"Ha! Vidiš da su ovo ipak muffins!", klikne on pobjednonosno.
"Da, dragi. Ti si uvijek u pravu.", promrmljam ja kroz zube.

*Svaka sličnost sa stvarnim događajima i osobama je slučajna. Niti jedan muffin nije ozlijeđen prilikom rekonstrukcije ovog povijesnog dijaloga.

*Spomenuti cupcakes su, doduše, netragom nestali. Potraga je u tijeku. :D


Sastojci za 12 komada...

Cupcakes:
210 g brašna
125 g šećera
1 Bourbon vanilin šećer
2 žlice gorkog kakaa
1/2 praška za pecivo
prstohvat soli
prstohvat soda bikarbone
40 g otopljenog maslaca
30 ml ulja
1 veliko jaje
160 ml mlaćenice (buttermilk)
120 ml mlijeka
125 g smrznutih malina


U posudi dobro promiješajte brašno, šećer, vanilin šećer, kakao, sol, prašak za pecivo i sodu.

U drugoj posudi pjenjačom pomiješajte ulje i maslac, dodajte jaje, a zatim i mlaćenicu i mlijeko. Dobro promiješajte. Ako nemate mlaćenicu možete je napraviti sami: na 240 ml mlijeka dodajte žlicu jabučnog octa ili limunovog soka, promiješajte i ostavite da odstoji 5-10 min, a zatim upotrijebite. Ovu smjesu polako dodajte u suhe sastojke i sjedinite (nemojte previše miješati). Na kraju umiješajte smrznute maline.

Smjesu rasporedite u kalup za muffine koji ste prethodno obložili paprisnatim košaricama ili namastili i posuli brašnom. Pecite na 180 stupnjeva 20-25 minuta. Pečene cupcakes potpuno ohladite prije stavljanja kreme.


Krema:
160 g tamne čokolade
150 g maslaca
100 ml toplog mlijeka

Čokoladu i maslac otopite na pari, dodajte toplo mlijeko i dobro promiješajte. Smjesu stavite u hladnjak da se stisne, a nakon toga dobro izradite mikserom. Kremom premažite vrh svakog cupcakea.

Lemon cheesecake

Prije otprilike dva tjedna, dragi i ja smo bili na ručku sa dragim prijateljima koji su nedavno posjetili New York. Mene osobno New York nimalo ne privlači, baš kao ni većina velikih američkih gradova. Bilo bi ih lijepo vidjeti, naravno, ali mene više zanimaju i privlače mjesta i gradovi sa poviješću, stoljetnim građevinama i dušom. Ne kažem da američki gradovi nemaju dušu, da se razumijemo. Oni su svi od reda veliki melting pots, spoj raličitih kultura, običaja, naroda i tradicija. To ih čini zanimljivim, u sociološkom smislu. No, što se tiče same arhitekture, povijesti i znamenitosti, nisu ništa posebno. Kao što je to naš prijatelj Z. lijepo rekao: "Dođeš u SAD da bi naučio nešto o povijesti i razvoju te zemlje, a u njihovim muzejima sve od reda izlošci vezani uz europsku kulturu i povijest. Pa za to ne moram ići u New York. Dovoljno mi je da odem u neki naš lokalni muzej!" :)

Doduše, postoje dva američka grada koja bih rado posjetila. To su Boston i New Orleans (u doba prije Katrine). Prema onome što sam vidjela i pročitala o Bostonu, čini mi se da je to najeuropskiji (jesam ja to upravo izmislila novu riječ?) američki grad. Možda se varam, ne znam. Svejedno bih ga htjela posjetiti. S druge strane, New Orleans je kolijevka bluesa i jazza, glazbe iz koje se razvio rock 'n' roll na kojem sam odrasla i kojim se bavim već godinama. Bilo bi lijepo vidjeti rodni grad Luiea Armstronga, posjetiti legendarne blues i jazz klubove i vidjeti Mississippi. Nažalost, New Orleans je uništen u Katrini, a ja sam potpuno skrenula s teme.

Zapravo sam htjela pisati o Newyorškoj torti od sira, poznatijoj kao New York style cheesecake koja je gotovo poprimila mitske razmjere i ušla u legendu kao najbolji cheesecake ikada i igdje. Osobno ju nažalost nisam imala prilike probati, ali čula sam iz "druge ruke" da je stvarno fantastična. Kad bih morala navesti nekoliko dobrih razloga zbog kojih bih otišla u New York, na prvom mjestu bi svakako bio taj famozni cheesecake. Uglavnom, od tog razgovora ja sam čeznula za tortom od sira i nisam imala mira dok ju konačno nisam i napravila. Ne znam koliko je slična ili različita od originala, ali znam da je bila predobra! Kad sam svoju bolju polovicu obavijestila o svojoj namjeri da napravim cheesecake, lice mu se ozarilo i kroz smiješak je, kao uzbuđeno dijete, poviknuo: "Uuuuuu, čiiiizkeejk!" :D


Dakle, recept koji slijedi je zapravo kombinacija nekoliko različitih recepata za cheesecake, s time da nisam mogla odoljeti a da ne napravim nešto po svom, pa sam je "začinila" sa malo limunovog soka i korice limuna. Najviše sam se plašila podloge i nadala sam se da neće ispasti pretvrda i presuha. Međutim, ispala je savršeno. Bila je kompaktna i čvrsta ali mekana i jako fina. Uglavnom, torta je bila stvarno odlična i svi su bili oduševljeni, pa čak i moja mama koja ne voli sir. :)

Podloga:
200 g integralnih keksa s maslacem (npr. McVities)
žlica meda
80 g maslaca

Kekse sameljite u multipraktiku. Maslac otopite na laganoj vatri uz dodatak meda pa ga dodajte keksima i dobro promiješajte. Tu smjesu prebacite u okrugli namašćeni kalup (promjera 26cm) sa odvojivim stranicama. Smjesu zatim prstima ravnomjerno utisnite u dno i stranice kalupa (oko 1,5-2 cm u visinu) i stavite u hladnjak dok vi pripremate nadjev.


Krema:
700 g krem sira (npr. Philadelphia)
3 velika jaja
125 g šećera
1 vanilin šećer
sok i korica jednog limuna

Jaja, šećer i vanilin šećer pjenasto izradite mikserom. Dodajte omekšali krem sir (dakle, izvadite ga na vrijeme iz hladnjaka kako biste ga lakše pomiješali sa jajima), sok i koricu limuna i sve zajedno dobro izradite mikserom dok ne dobijete glatku kremu.

Dobivenu kremu izlijte na ohlađenu podlogu i zagladite površinu. Kalup stavite na veći pleh za pečenje i sve zajedno ubacite u pećnicu. To radimo zato što će maslac iz podloge tokom pečenja vrlo vjerojatno kapati kroz sitni otvor na onom djelu gdje se spaja dno kalupa sa obručem. Ako kalup stavimo sam u pećnicu tada će maslac kapati po dnu pećnice i to će naravno smrdjeti i dimiti se.


Tortu pecite na 150-160 stupnjeva 40-50 minuta. Površina torta ne smije dobiti boju, već mora ostati bijela. Ako kojim slučajem počne tamniti, smanjite temperaturu pečenja i tortu prekrijte aluminijskom folijom. Za vrijeme pečenja nikako nemojte otvarati pećnicu, a kad je torta pečena, ostavite je 15 minuta u isključenoj pećnici. Nakon toga, odškrinite vrata pećnice i tortu ostavite još 15 min u njoj. To radimo kako nam se nadjev, koji se tokom pečenja digne, ne bi prenaglo spustio jer to vodi do pucanja torte. Zatim je izvadite iz pećnice i oštrim nožem odvojite tortu od rubova kalupa. To će također spriječiti pucanje površine tokom hlađenja. Tortu ohladite na sobnoj temperaturi, potom je pokrijte folijom i ostavite u hladnjaku preko noći.

Sutradan odstranite obruč i uživajte u osvježavajućoj torti :)

Zapečena piletina s limunom

Još jedan od onih brzih i jednostavnih recepata o kojima se nema što puno reći. Ovo je jelo jako ukusno i lagano, a ako volite kombinaciju piletine i limuna sigurno će vam se svidjeti.

Sastojci...

500 g pilećih prsa bez kostiju
Vegeta twist za piletinu
7 režnjeva češnjaka
2 limuna
vezica svježeg začinskog bilja (ružmarin, kadulja, origano...)
sol, papar
4 žlice parmezana (ili nekog drugog topivog sira)


Jedan i pol limun narežite na tanke ploške i posložite ih na dno namašćene vatrostalne posude. Na ploške limuna rasporedite 6 neoguljenih režnjeva češnjaka i sve zajedno pospite sa poloviceom pripremljenog začinskog bilja.

Pileća prsa narežite na odreske debljine oko 1 cm, pospite ih Vegetom twist i zapecite ih sa obje strane na tavi na malo maslinovog ulja, a zatim ih posložite u vatrostalnu posudu preko limuna i češnjaka. Jedan preostali režanj češnjaka narežite na tanke ploške i kratko ga popržite na istoj tavi gdje se pekla piletina, a potom rasporedite preko odrezaka. Sve zajedno prelijte sokom od pola limuna, posolite i popaprite, pospite sa ostatkom začinskog bilja i parmezanom.

Pecite u zagrijanoj pećnici na 220 stupnjeva 10-15 minuta, tj. dok se parmezan ne otopi, a piletina ne dobije lijepu boju.


Poslužite uz kuhano povrće ili pečeni krumpir i salatu od rikule.

Ako nemate svježe začinsko bilje, poslužit će i suho, ali u manjoj količini.

Kolač za 5 minuta

Nedavno je Ana-Marija sa bloga Da mi je nešto slatko sa nama podijelila recept za Čokoladni kolač gotov za 5 minuta. Kolač me privukao, ne samo zato što je nevjerojatno brz, već i zato što je izgledao jako fino, sočno i nadasve čokoladno. Recept sam zabilježila i odlučila ga isprobati u prvom naletu krize i poriva za nečim slatkim.


Jedne večeri mene je uhvatila kriza. Odmah sam se sjetila gore spomenutog kolača i odlučila ga napraviti. Međutim, kad sam isprintala recept, ustanovila sam da mi nekoliko sastojaka fali. Naime, nisam imala brašna za dizana tijesta niti jogurta. Ufff, što sad?! Tada sam se sjetila da sam prije nekoliko mjeseci vidjela sličan recept na Coolinarici. Bio je to Minjin Kolač za 5 minuta. Nakon što sam ustanovila da imam sve potrebne sastojke, bacila sam se na posao.

Dragi je bio poprilično skeptičan kad sam mu rekla što sam naumila. Nije se mogao odlučiti što će prije eksplodirati: kolač, šalica ili mikrovalna :) Nisam se dala smesti i nastavila sam pripremu. Kad sam ubacila prvu šalicu u mikrovalnu, stali smo pred nju i hipnotizirano gledali što se unutra događa.Bili smo kao ona djeca iz reklame za čokoladnu torticu :) Kolač se počeo dizati do te mjere da sam mislila da će ispasti iz šalice, a kuhinjom se počeo širiti prekrasni miris čokoladnog biskvita.


Gotove kolače sam prelila čokoladom koju sam otopila sa malo slatkog vrhnja i maslaca, a nakon što su se malo ohladili, uzeli smo žličice i navalili. I moram vam reći da smo bili oduševljeni! Kolač je bio mekan i rahli, a okus mu je bio baš puni i čokoladni. Složili smo se da je ovaj recept pravo otkriće i da ćemo se i ubuduće sladiti njime u trenucima krize :)


Idući puta ću isprobati i Ana-Marijinu verziju s jogurtom jer imam odjećaj da bi ta varijanta mogla biti još sočnija i rahlija. No, bez obzira koju od ove dvije varijante isprobali, garantiram uspjeh i svakako preporučam da isptrobate ovaj brzinski kolač.